Iz Rijeke je krenuo u švicarsku avanturu kao igrač, Rijeci se vratio kao trener 1979. godine, poslije 16 godina.
U Kupu kupova odigrao neriješeno (0-0) s Juventusom Trapattonija i Bettege. A onda utrčao u povijest s bijelim šalom, osvojio naslov s Dinamom poslije 24 godine.
Rijeku je spašavao 1996. godine, rekao je: "Objesit ću se za stijene Kantride ako ne uspijem!". Nije visio... Istodobno je vodio i reprezentaciju pa je jednu utakmicu (Gračan na klupi), vodio mobitelom iz Londona!
O Miroslavu Ćiri Blaževiću je, naravno, riječ. Treneru svih trenera. Hrani se čokoladom, nogometom i onim najvažnijim – švicarskim frankom.
Ćiro je bio izbornik Švicarske, Hrvatske, Irana, BiH i olimpijske selekcije Kine. Snove o Olimpijskim igrama u Londonu srušio mu je Oman u produžecima druge utakmice... Još uvijek pod ugovorom, šef je svih mladih selekcija najmnogoljudnije zemlje na svijetu.
– Otkrio sam novi svijet, a nisam Kolumbo. Kinezi su predivni ljudi. Kina je moj sanatorij. Jest da je malo naporno u mojim godinama, u zrakoplovu sam proveo 260 sati u godinu dana. Za desetak dana opet letim. Spreman sam. Nikada nisam bio bolji trener. Najuspješniji treneri su moje generacije, dobro malo mlađi, ali sedmo desetljeće života. I nešto iznad. Ferguson, Capello, Trapattoni… Sredio bih Srbe, vratio im onaj dug iz Zagreba, kada su me izbacili s Eura 2000".