Povod za polemiku bila je objava jednog gledatelja iz Milana, koji je za praćenje muškog pojedinačnog programa u umjetničkom klizanju izdvojio čak 780 eura. Priču je prenijela i ugledna Gazzetta dello Sport.
Problem, kako je naveo, nije bio samo u visokoj cijeni, nego u onome što je za taj novac dobio. Iako je bio smješten u prvi red, pogled su mu zaklanjale metalne ograde, televizijski kablovi učvršćeni izolir-trakom i kamera postavljena neposredno ispred njega.
U praksi, s mjesta koje je platio gotovo nije mogao pratiti natjecanje. Fotografije i objava brzo su postale viralne, uz brojne negativne komentare i optužbe za lošu organizaciju.
this is my €780 view. what the fuck. pic.twitter.com/hJQiJnHrfZ
— niamh 🫧 🔜 prague (@tirolconcerto) February 13, 2026
Na visoke cijene ne žale se samo gledatelji. Prema pisanju Gazzette, nezadovoljstvo su izrazili i pojedini sportaši.
Pietro Sighel, osvajač zlata u mješovitoj štafeti na 2 km, izjavio je kako nije uspio osigurati dvije ulaznice za svoje roditelje, čija je pojedinačna cijena iznosila 450 eura. Slične primjedbe iznio je i veleslalomaš Alex Vinatzer.
Cijeli slučaj dodatno je otvorio pitanje pristupačnosti Olimpijskih igara i odnosa organizatora prema navijačima i obiteljima sportaša.
Dok natjecanja na borilištima donose vrhunske sportske priče, čini se da se izvan terena vodi drugačija borba – ona oko cijena, organizacije i doživljaja koji bi trebao biti nezaboravan.
