VIDEO | Vedran Ugljen: Istrčao Mostarski polumaraton unazad

Na Mostarskom polumaratonu trčao je unazad. Triatlon koji se trebao održati u Italiji i za koji se prijavio je odgođen, a on je utrku uradio na 'domaćem tlu'. Plivao je u jezeru Salakovac, trčao i vozio biciklo od Jablanice, preko Bune, do granice s Hrvatskom pa natrag u Mostar. I sve dok nije ispunio zadanu normu. Vodi i dugi niz godina ASPK Neretva a da je puno puta bilo teško – priznaje i sam. No, nikad nije odustao. Mostarac Vedran Ugljen u podcastu ''Sredinom'' govori o tome kako je sve krenulo, zašto je počeo trčati, koje anegdote su pratile njegove sportske aktivnosti, kako je riješio problem bolova u leđima…

''Ja sam s trčanjem krenuo uglavnom iz razloga jer sam imao bolove u leđima, odnosno diskus herniju. Nakon konzultacija s liječnikom i fizioterapeutom pokušao sam malo brže da hodam i vidio sam da mi godi. Poslije izvjesnog vremena krenuo sam da trčim. Od tada redovno trčim. Moj prvi polumaraton koji sam istrčao bilo je 2017. godine i sve to ima neku simboliku. Od tada, kad sam krenuo aktivno da trčim nemam problema sa leđima. Nemam bolova'', istaknuo je Ugljen na početku razgovora.

Čiko, čiko to je naopako

Za polumaraton u Mostaru imao je, kako kaže – malo vremena za pripreme. Svega 20-ak dana. Sve je bilo neizvjesno, ali nije odustao. Za razliku od ostalih natjecatelja, on je trčao unazad.

''Trčati unazad je bio moj osobni izazov, volim da probam nešto novo i pomjerati neke svoje granice. Trčanje unazad nije kod nas popularno za razliku od nekih trećih zemalja. Također, taj vid tračanja se koristi kao neki oblik rehabilitacije jer manje opterećenje ide na koljena. Rade skroz drugi mišići i zato je nezgodno to trčanje. Pogotovo nemate prostor da trenirate, nego morate trenirati na kružnoj stazi gdje ste sigurni, da je ravno da nema prometa itd.

Bilo je teško, da kažem nije slagao bih. Bilo je teško naročito poslije 18-og kilometra kad sam upao neku krizu. Ta kriza je uglavnom bila neki bolovi u nogama, tj. bolovi u listovima jer većina opterećenja ide na listove. Pred toga počelo mi se strašno vrtiti u glavi, jer vise krećete unazad i skroz je neka druga percepcija u odnosu kad trčite naprijed'', pojasnio je ovaj Mostarac koji je cijeli život u sportu.

Sve to ne bi uspio bez ljudi koji su išli uz njega, tzv. piloti.

''Prolazak kroz neke uske ulice kuda ide ta trasa polumaratona, posebno pri kraju same trase – mislim da ne bih mogao izvesti. Jer mantalo mi se, pao bih, zapeo i onda u tom trenutku se malo pridržim za pilota koji mi je davao samo smjer kretanja dok ne dođemo do neke široke ceste i onda bih sam nastavio.''

Anegdota tijekom trčanja je bilo. Vedran je istaknuo samo neke, koje su bile simpatične i izazvale smijeh.

''Odmah na početku kad smo startali u Vojnom, neke curice su bile na nekom balkonu i ova jedna je dobacila: čiko, čiko to je naopako okrenite se. I kroz grad kad sam prolazio ljudi su malo čudno gledali'', rekao je kroz smijeh.

Triatlon od Salakovca, Bune, Mostara, Jablanice do granice s Hrvatskom

Vedran je inače cijeli život u sportu, vodi ASPK Neretva i prije je kako ističe bio aktivniji u adrenalinskim sportovima, jer je i studirao na Fakultetu sporta u Sarajevu. I prije, ali i poslije toga uvijek je bio sportski aktivan.

A da nije stao na polumaratoni, svjedoči činjenica da je probao i triatlon. Krenuo s kraćim disciplinama. I jednog dana je odlučio da se prijavi a Ironman.

''Ljudi koji se bave triatlonom znaju o čemu se radi. To je disciplina gdje vi u jednom danu plivate 3 km i 800 m, pa onda vozite biciklo 180 kilometara i na kraju trčite maraton 42 kilometra.

Može se izdržati, ali je potrebno je uraditi pripreme. To je skup sport. Morate nabaviti dobru opremu, uložiti vrijeme u pripreme, putovati na natjecanja itd.

Prijavio sam tu trku i krenuo u pripreme 6 mjeseci, onda se dogodila pandemija. Onda je 20 dana prije trke organizator javio da je trka ipak odgođena. Ali kako sam sve odradio bilo mi je besmisleno stati i bilo mi je prvi put. Sve sam sam radio na osnovu nekog iskustva, pitao ljude i sam sebi napravio neke pripreme. Da to sve ne bi stalo, ja sam sam sebi organizirao uz podršku pratnje probam uraditi to u Mostaru.''

''Poduhvat'' je odlučio izvesti u mjesecu rujnu. I kako kaže, već je bilo prilično hrano.

''Ujutro u 7h sam krenuo s plivanjem na jezeru Salakovac. Imao sam pratnju u kajaku. Kad sam završio s plivanjem, preuzeo sam odmah biciklo. Išao sam biciklom do Jablanice. Pa onda natrag do granice, jer nije bilo moguće prijeći granicu – onda sam se opet vraćao za Mostar. I tako dva puta. Dok nisam ispunio tih 180 kilometara.

''Sve je u glavi''

Kada sam završio s biciklom, ubacio ga u kombi jer sam imao pratnju svo vrijeme kombijem, ekipa me po planu čekala. Pomagali su mi prijatelji iz kluba ASPK Neretva i brat. Njima je jedino bilo malo dosadno čekati, a onda slijedi trčanje 42 kilometra. Krenuo sam trčati od Bune, pa za Mostar i onda pošto je pao mrak vrtio sam po Mostaru dok nisam postigao ta 42 kilometra'', pojasnio je Vedran Ugljen za Bljeskov podcast ''Sredinom''.

Šest dana u tjednu je trenirao, ujutro i navečer. Odricanje je veliko ali Vedran je opet uspio pomjeriti svoje osobne granice. Kad je bila na snazi zabrana kretanja tijekom pandemije i zabrana svih sportskih aktivnosti Vedran se pripremao za triatlon. Trčao, plivao, vozio biciklo.

''Sve je u glavi'', napominje.

''Moja trka je trajala preko 13 sati. Negdje sam naišao na podatak da kad završite Ironman trku ostarite 7 godina'', ističe ovaj Mostarac koji više od 10 godina vodi i ASPK Neretva. Oni su aktivni i prepoznati diljem BiH.

''Nije to popularan sport da se puno priča o njemu. Ali me iznenađuje da nam se u posljednje vrijeme sve više ljudi priključuje, starijih i djece. U Hercegovini je veliki prostor gdje može da se penje vani, odnosno stijene. Među najboljim penjalištima u državi je ono u Blagaju. Dolaze ljudi iz cijele Europe''.