Prvaci se stvaraju u maloj garaži na Rudniku

Nedavni članak na portalu Bljesak.info o Marinu Čarapini, prvaku BiH i Hrvatske u Muay thaiju (tajlandskom boksu) izazvao je veliki interes čitatelja što pokazuje da ima interesa i za ovaj sport kojim se (isključivo) bave tek dva kluba u čitavoj Bosni i Hercegovini.

Jedan od njih je u Mostaru. Muay thai club Hunter postoji već devet godina, no funkcionira praktično u poluanonimnosti. Klub okuplja oko pedesetak članova koji treniraju u dvije male prostorije garaže u vlasništvu Mire Velagića, voditelja i direktora kluba.

Članovi kluba u šali kažu da bi samo jedan sponzor bio dovoljan da se prostorije srede kako bi “na nešto ličile” i da se kupi novija oprema. No, klub živi od članarina i osobnih ulaganja Mire Velagića, a od tih sredstava financiraju se odlasci na natjecanja gdje Hunterovi borci ostvaruju više nego zapažene uspjehe.

Velagić je jedan od osnivača ovog klub 2003. godine, no kako sam kaže u tajlandski boks nije se zaljubio “na prvi pogled”.

“Počeo sam s teretanom, boksom i ostalim borilačkim vještinama, a onda postepeno otkrivao taj sport. Na koncu sam mu se potpuno posvetio”, kaže za Bljesak.info Miro Velagić.

O toj borilačkoj vještini koja je nastala prije više od tisuću godina na Tajlandu kod nas se ne zna previše. Laike poput nas tajlandski boks asocira na nekadašnje filmove sa Jean-Claudeom Van Dammeom, a i sam Velagić potvrđuje da na ovim prostorima ima vrlo malo ljudi koji se bave Muay thaijem onako kako to nalažu pravila.

32-godišnji Mostarac danas je jedini certificirani khru (učitelj) tajlandskog boksa, a da bi dobio tu prestižnu diplomu Velagić je morao otputovati čak na Tajland.

“Kad smo počeli s klubom shvatio sam da mi treba neka potvrda, priznanje da se time mogu baviti, jer ne mogu doći tek tako i predstavljati se kao samoproglašeni učitelj Muay thaija. Mada ima i takvih”.

Istražujući pronašao je da licencu može jedino nabaviti u postojbini ove vještine, a danas priznaje da je njegova odluka da ode na Tajland tada naišla na čuđenje, čak i podsmjeh okoline.

“Morao sam dignuti i kredit da bih otišao na drugi kraj svijeta, ali boravak u Tajlandu za mene je bilo neponovljivo iskustvo. Tajlandski boks tamo je dio folklora, čak i načina života. Nakon tri mjeseca na Tajlandu stekao sam licencu za trenera, a certifikat mi je uručio Amnuay Kesbumrgung, predsjednik Muay thai instituta u Bangkoku”.

Tako je Velagić danas jedini “školovani” učitelj tajlandskog boksa u BiH, vjerojatno i šire, a u njegov klub, koji ima sjedište u mostarskom naselju Rudnik, mogu se učlaniti svi koji to žele. Iako Velagić nema običaj primati dječake mlađe od 15 godina, zbog činjenice da je tajlandski boks jedna od grubljih vještina.

“Općenito jeste grublji sport, zbog udaraca laktovima ili koljenima, ali njim se mnogi bave zbog samoobrane ili rekreacije. U Tajlandu on ima nevjerojatnu popularnost i oni su ponosni na njega, a kod nas borci osim tehnika uče i druge vrijednosti koje ova drevna vještina nosi”, zaključio je Velagić za Bljesak.info.