Bio je na početku onaj tipični Slovenac. Nije izabrao skijanje, ali jeste skijaške skokove. Robert Hrgota, Jurij Tepeš, Mitja Mežnar i Primož Roglić. Oni su osigurali naslov juniorskog svjetskog momčadskog prvaka za Sloveniju na Planici 2007. Iste godine kada je Primož doživio težak pad na završnici sezone Svjetskog kup, opet na Planici. Stravičan koliko može biti na jednoj letaonici. Ne onako poslije doskoka, već jako opasno nakon izlaska s mosta. Primož je slomio nos i doživio potres mozga, ali odustao nije. Straha nije bilo, ali samopouzdanja je nedostajalo. I pravih rezultata. Primož je skakao još četiri godine, a onda se povukao.

- Kad malo bolje razmislim, danas ne bih rekao da je taj pad usmjerio moju sportsku karijeru. Uostalom, nakon njega sam skakao još pune četiri godine. I uvijek sam vjerovao da ću uspjeti iako možda nisam bio potpuno ispunjen i sretan. Ali, volio sam skokove, zahvalan sam za sve iskustvo koje sam stekao kao skakač. Pad? Ne, nije to bio splet nesretnih okolnosti, pogreška je bila samo moja, priznao je Roglič koji će vrlo brzo povući potez koji će šokirati mnoge.

Sve do prekida skakačke karijere gotovo uopće nije vozio bicikl. Ne zato što nije želio, već zato što mu je kao skijašu skakaču to bilo pa skoro zabranjeno. A onda je jednog dana posudio bicikl od jednog prijatelja i to je bila ljubav, u Primoževom slučaju na drugi pogled.

S 22 godine prešao na biciklizam

Počeo je trenirati, iako s 22 godine nije lako promijeniti sport i krenuti praktički od nule. Uskoro će kupiti vlastiti bicikl, pa će krenuti sa slanjem mailova na različite adrese slovenačkih klubova. Upalilo je, pa se priključuje najboljoj domaćoj momčadi Adria Mobil. Od trenutka kada je 2015. godine postao ukupni pobjednik utrke "Tour de Slovenia" stvari su krenule u neočekivanom pravcu, za većinu.

- Prelazak s skijaških skokova na biciklizam, to je zaista bio zanimljiv potez. Nitko na svijetu to nije učinio prije mene. Do tada uopće nisam imao bicikl, ali sam gledao Tour de France, Giro d'Italia, pratio Lancea Armstronga i njegove pobjede. Ali mi nije padalo na pamet da bi jednog dana mogao biti profesionalni biciklist. Ne, nikako. Ali, dogodilo se. Moja prošlost je bila lijepa kada je u pitanju taj sport, ali kada sam se odlučio za biciklizam, nastojao sam biti što bolji, govori Slovenac kojeg je svijet biciklizma ipak upoznao onog trenutka kada je na Giru uzeo etapnu pobjedu.

To isto je napravio godinu poslije na izuzetno teškoj etapi Tour-a od La Murea do Serre Chevaliera, dugoj 183 kilometra, s dva uspona najvišeg ranga. Prvi Slovenac ikada.

Roglič je 2018. završio četvrti u ukupnom poretku Tour de Francea, dok je prošle bio treći na kraju Gira. Ostao je kratak dvije minute i 30 sekundi iza pobjednika Ekvadorca Richarda Carapaza. Na Giru se Roglič poprilično potrošio...

- Giro mi je oduzeo nekoliko godina života, bio sam uništen, trebala su mi tri tjedna za oporavak. Razmišljao sam o tome, koliko ću uništiti svoj organizam na Touru, nije bilo šanse da nastupim, sjeća se Primož kojem je to očito dobar potez. Jer je par mjeseci kasnije uzeo Vueltu i napokon došao na tron.

- To je bio sjajan osjećaj, posebno jer je na postolju bio još Slovenac. Na Vuelti smo ispisali povijest. Jednom kada završim karijeru, uvijek će moći reći da Vuelta bila prva velika koju sam osvojio, vratio se u prošlu godinu Roglič koji je veliki favorit ovogodišnjeg Toura. Koji je krenuo  dva mjeseca nakon originalnog datuma, iz Nice.

Slovenac u uskom krugu favorita

Neće biti onog famoznog uspona na Alpe d'Huez ili Mount Ventoux. Biciklisti će samo dvaput ići preko granice od 2000 metara nadmorske visine i to oba puta tijekom "kraljevske", 17. etape od Grenoblea do Meribela, kad će na putu dugačkom 170 km imati dva uspona najviše kategorije: prvi preko 2000 m visokog vrha de la Madeleine te završni uspon dužine čak 21,5 km na vrh de la Loze koji se nalazi na 2304 m nadmorske visine. Roglič i Jumbo-Visma su svoju veliku moć pokazali na trodnevnom Tour l'Ainu, na kojem je Slovenac pobijedio u dvije etape, a u prvoj u posljednjim metrima ispustio pobjedu.

Ide dati sve od sebe

Ništa drugačija slika nije bila ni na Criterium du Dauphineu, sve do pretposljednje, četvrte etape, na kojoj je pri jednom spustu Roglič pao i zaradio ozljede zbog kojih je morao odustati od nastupa u zadnjoj etapi i borbe za još jednu ukupnu pobjedu. To se dogodilo samo dva tjedna prije predviđenog starta Tour de Francea, a u istoj etapi je nizozemska momčad primila još jedan težak udarac, jer je izgubila važnog Rogličevog pomagača Stevena Kruijswijka, koji je pri padu polomio rame i propustit će utrku na kojoj je prošle godine osvojio ukupno treće mjesto.

- Spreman sam kao i svi ostali koji su stigli na ovogodišnji Tour. Dobar je osjećaj pojaviti si ovdje. Moram dati sve od sebe i vidjet ćemo kako će dalje ići. Moji su se planovi prije utrke sigurno promijenili zbog ovoga što se dešavalo posljednjih dana Nismo imali na umu tako komplicirane posljednje dane prije starta. Nakon pada neko vrijeme nisam mogao trenirati onako kako sam želio, ali u posljednjih nekoliko dana ipak sam uspio odraditi svoj posao kako sam zamišljao. Moram se skoncentrirati na sebe, to je jedino na što imam utjecaja. Moramo dati sve od sebe kao pojedinci i kao momčad. Uopće ne razmišljam o drugima. Svi počinjemo u subotu s iste startne točke, tako da u početku svi imaju priliku za pobjedu, a pobijedit će najjači, kaže čovjek koji je prije osam godina prvi put sjeo na bicikl. Danas je među najboljima na svijetu, ove godine lovi pobjedu na velikom Touru.