Na današnji dan, prije 18 godina, poginuo je jedan od najboljih pilota Formule 1 svih vremena, Ayrton Senna da Silva.
Na VN San Marina, vozač Williamsa zabio se u nezaštićeni zid u zavoju Tamburello i na mjestu poginuo.
Dogodilo se to sedmom krugu utrke, s kamere koja je išla uživo sa Schumacherovog Bennetona, vidjelo se da je Sennin bolid dvaput proklizao sa stražnje (nepouzdane) strane. To je za posljedicu imalo izlijetanje sa staze u zavoju Tamburello. Telemetrija je pokazala da je sa staze izletio pri brzini od 310 km/h te da je do udara u zid usporio na 218 km/h, i to u manje od dvije sekunde.
Nakon što je Sennin bolid stao, Ayrton je ostao nepokretan u kokpitu. Iako je i sam bolid udario u betonski zid velikom brzinom, nije pretrpio veliku štetu koja je bila tipična za tadašnje sudare.
Iako je radi malene štete sudar izgledao dobroćudno, postalo je očito da je Senna pretrpio ozljedu jer je ostao nepomičan u kokpitu u neprirodnoj poziciji tijela, nagnut koso. U nekoliko narednih sekundi kaciga mu se pomakla prema drugoj strani i potakla nadu da je sve u redu.
Slika iz helikoptera prenosila se diljem svijeta dok su liječnici pokušavali spasiti Ayrtona. Ostalo osoblje utrke otkrilo je mrlje od krvi pored mjesta na kojemu je Ayrton udario. U trenutku ukazivanja pomoći, zahvaljujući nesporazumu, Larrousseov vozač Erik Comas pokušao se vratiti u utrku iako je bilo jasno da je utrka prekinuta. I druga tragedija je jedva izbjegnuta u Tamburellu jer je Comas jurio prema helikopteru koji je sletio na stazu, no zahvaljujući paničnom mahanju zastavama od strane sudaca, shvatio je poruku i stao na vrijeme.
Dan prije VN San Marina na istoj je stazi na gotovo istom mjestu poginuo austrijski vozač Roland Ratzenberger. Brazilski vozački as na dan utrke zajedno je s Michaelom Schumacherom i Gerhardom Bergerom održao sastanak s vodećim ljudima ovog sporta na kojem su vozači zatražili sigurnije uvjete na stazama. Dogovor je postignut, a Sennina smrt nekoliko sati kasnije ubrzala je promjene.
Legendarni Brazilac osvojio je tri naslova svjetskog prvaka u Formuli 1 (1988., 1990., 1991.), ukupno ostvario 41 pobjedu i 80 puta stao na pobjedničko postolje.