Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u Calgaryu...

Pri odabiru najvažnijih događaja iz novije povijesti BiH, svoje mjesto na popisima najčešće nalaze Berlinski kongres, atentat na austrougarskog nadvojvodu ili posljednji rat.

Među događajima političko-ratnog karaktera se izdvajaju XIV. zimske olimpijske igre otvorene 8. veljače 1984. na sarajevskom stadionu Koševo.

Može se reći kako se Jugoslavija dobila ovu Olimpijadu dijelom i zbog tadašnje blokovske podjele svijeta koji je u Moskvi 1980. i Los Angelesu 1984. doveo do bojkota dijela zemalja. Jugoslavija se, kao nesvrstana zemlja, činila idealnom za organizaciju. Sarajevu je pomogla i činjenica kako su sportski tereni izgrađeni na vrlo maloj udaljenosti od grada, što je i danas raritet pri organizaciji Olimpijada.

Međunarodni olimpijski komitet je 1978. za domaćina odredio Sarajevo, u konkurenciji japanskog Sappora i švedskog Göteborga. Valja naglasiti i kako je ova Olimpijada označila početak dugogodišnjeg mandata Juana Antonia Samarancha na čelu MOK-a.

Iako je u organizaciju ovog izvanrednog sportskog događaja potrošeno 140 milijuna dolara, sarajevska Olimpijada je prva koja je ostvarila profit, i to u iznosu od 12 milijuna dolara.

Sarajevo je naglo izgrađeno nakon II. svjetskog rata, ali je veći dio grada, osim Starog Grada, bio velika spavaonica za radnike brojnih novoosnovanih poduzeća. Olimpijada je gradu dala novu dimenziju: uređivane su fasade, ulice su postale čišće, izgrađen je novi stadion i brojni ostali sportski objekti. Iako netko može tvrditi kako su u pitanju bila "Potemkinova sela", Sarajevo je od jugoslavenske provincije u veljači 1984. postalo svjetskim gradom.

Koliko je Jugoslavija uložila u ovu Olimpijadu govori i činjenica kako su organizatori preko galerista Lazara Vujića angažirali nekolicinu svjetski poznatih umjetnika u izradi plakata, među kojima su i Andy Warhol, David Hockney, Pierro Dorazio, Michelangelo Pistoletto i Cy Twombley. Za olimpijsku maskotu je odabran Vučko Jože Trobeca, a zaštitni znak, snježnu pahulju, je kreirao Miroslav Antonić.

Olimpijadom nije profitiralo samo Sarajevo. Okolne planine Jahorina, Bjelašnica, Igman i Trebević su dobili najmodernije sportske objekte i hotele; dobili su ono od čega stanovnici tamošnjih sela 28 godina nakon Olimpijade i dalje žive kroz zimski turizam.

Jugoslavija je svoje najveće nade u borbi za medalju polagala u Slovence poput Jure Franka, Primoža Ulage i Bojana Križaja, ali je čast paljenja olimpijskog plamena pripala zagrebačkoj klizačici Sandi Dubravčić. Olimpijsku medalju za Jugoslaviju je osvojio samo Jure Franko i to srebro u veleslalomu, dok su navijači uzvikivali Volimo Jureka više od bureka.

Jedan od najvećih trenutaka u povijesti zimskih Olimpijada se dogodio u sarajevskoj dvorani Zetra. Britanski predstavnici u umjetničkom klizanju Jayne Torville i Christopher Dean su Ravelovim Bolerom uveli nove standarde u ovaj sport osvojivši zlatnu medalju, često navodeći Sarajevo kao krunu njihove karijere.

Ratni sukobi koji su '90-ih razorili Sarajevo ostavili su traga i na sportskim kompleksima. Čak i nakon 17 godina od završetka rata, Sarajevo i okolica još uvijek nisu ugostili niti jedan važniji zimski sportski događaj koji bi barem djelomično vratio olimpijski duh iz 1984.