Kraj karijere u 22-oj: Ušao u povijest i povukao se

Bio je spreman da na Olimpijskim igrama u Ciudad Mexicu, 1968 godine zablista punim sjajem, osvoji pregršt zlatnih medalja i nadmaši svog sunarodnjaka i uzora, također plivačkog velikana Dona Schellandera koji je, na Igrama u japanskom Tokiju osvojio četiri zlatne medalje. Plan je bio uzet pet.

Jeste osvojio četiri ali su „samo“ dvije bile zlatne. One štafetne, na 4x100 i 4x200 slobodno. Na 100 leptir je završio iza Douga Russella, dok je na 100 slobodno bio treći. Totalno je podbacio na 200 leptir. S vremenom 2:13.5, završio je tek na osmom mjestu. Bio je totalno razočaran.

Samo četiri medalje, tek dvije zlatne. Onako pomalo ljut, novinarima je nakon posljednjeg nastupa u Mexicu rekao:

- Na sljedećoj Olimpijadi ću osvojiti zlato u svakoj disciplini u kojoj budem nastupao. Obećajem!

Svoje obećanje, legendarni "brko" iz Californije, Mark Spitz je ispunio u Münchenu. Podigavši letvicu za sve one koji će doći nakon njega jako, užasno jako visoko. Letvicu koju je tek uspio srušiti Michael Phelps na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Mark je u Münchenu bio zlatni redom na 100, 200 slobodno, 100 i 200 metara leptir, dok je tri zlata dohvatio kroz štafetne utrke. Na 100 i 200 slobodno, te na 100 mješovito. Sedam zlata i sedam svjetskih rekorda.

Bez posebnih odijela, bez neke pomoći. Iako je jednom kroz šalu ruskom, tada sovjetskom treneru rekao kako mu brkovi pomažu da bude brz. Na sljedećem takmičenju, od sovjetskih plivača je traženo da puste brkove!

Bijeg iz Olimpijskog sela

Nažalost, sve ono što je Mark napravio u Münchenu ostalo je u sjeni terorističkog napada palestinske skupine "Crni rujan". U 4:35 ujutro, 5. rujna, osmorica članova ove skupine upada u dio Olimpijskog sela gdje su bili smješteni izraelski sportaši koji su zarobljeni. Pregovori i akcija oslobađanja otišli u pogrešnom pravcu. Ubijeno je jedanaest izraelskih sportaša, petorica terorista i jedan policajac.

- Tog jutra sam bio na nekoj presici, dan ranije sam osvojio i sedmo zlato, bio je veliki broj novinara, a onda smo na ekranu vidjeli snimke, da se nešto strašno događa. Vidio sam ljude s nekim maskirnim kapama. Saznao sam o čemu se radi, nije bilo svejedno, bilo je dosta panike. Vrlo brzo sam se sastao s Willyjem Brandtom, njemačkim kancelarom, a moj se otac pojavio 20 minuta kasnije. Bilo je toliko zbrke, nismo bili sigurni koliko terorista ima u samom selu, da su maskirani u sportaše. Otac je bio zabrinut za moju sigurnost. Nešto kasnije krenula je akcija mog izvlačenja iz Olimpijskog sela, sve je izgledalo kao u filmu. U 17 sati su nas i mog trenera smjestili u stražnji dio automobila, ležali smo na podu, pokriveni, sakriveni i tako smo prebačeni u London. Iz Londona sam letio za Sacramento, a tamo su me dočekali Ronald Reagan i pripadnici Tajne službe. Tajna služba ostala je uz mene naredna tri mjeseca. I danas često ne vjerujem gdje sam bio u tom trenutku, što sam prošao, reći će Spitz koji je u tom trenutku bio najveća zvijezda američkog sporta. Markov otac, Arnold je bio američki Židov, pa su zbog toga strah bio veliki.

Problemi zbog reklame

Imao je Mark određenih problema u Münchenu, tijekom takmičenja. Nakon jedne od ceremonija proglašenja pobjednika vidjelo se kako u ruci drži tenisice “Adidas”. U to vrijeme, u svijetu amaterskog sporta i na Olimpijadi takva reklama se nije smjela vidjeti. Reagirali su ljudi iz Međunarodnog olimpijskog odbora na čelu sa samim predsjednikom MOO-a, Amerikancem Averyjem Brundageom. Tražilo se čak i oduzimanje osvojenih medalja, diskvalifikacija, ali se stvari smirile, pa je velika priča išla do kraja. A kraj je za Marka Spitza došao nakon Olimpijade. Zaključio je karijeru s nepune 23 godine.

Mark je rođen u Modestu, California, ali je "proplivao" na Havajima uz svog oca. Kasnije se obitelj vraća u Californiju, gdje stvar u svoje ruke preuzima veliki plivački trener Sherm Chavoor. S petnaest godina počinje osvajati medalje, na Pan Američkim igrama osvaja pet zlata. Nakon Mexica, odlučio se za studiranje (stomatologija) na Sveučilištu Indiana. Tamo je uz legendarnog Doca Counsilmana, Chavoora počeo trenirati s Georgeom Hainesom, najboljim plivačkim trenerom koje je Amerika ikad imala, što se naravno vidjelo u Münchenu. Spitz je 1967., 1971. i 1972. proglašen svjetskim plivačem godine.

Godine 1971. postao je prvi židovski dobitnik nagrade James E. Sullivan, koja se svake godine dodjeljuje sportašu amateru godine. 2000. godine, Sports Illustrated postavio je Spitza na 33.mjesto svoje liste "100 najboljih sportaša 20. stoljeća".

Nije postao Tarzan

I dok su njegovi treneri tvrdili kako će Mark osvojiti toliko medalja da će biti milijunaš, on je već "sa strane" imao neke ponude, iz svijeta show businessa. O vremenima kada je Mark plivao, danas kaže:

- Danas ovi sportaši imaju svog agenta kojeg stalno vode sa sobom, svog psihologa, trenere, za prehranu, za svaku stvar posebno. Mi smo nekako prepušteni sami sebi i iskreno, nismo morali puno razmišljati jer nam nikad nije palo na pamet da se recimo brinemo o prehrani.

Nakon povlačenja, mnogi su očekivali kako će Mark napraviti karijeru recimo filmsku poput Johnnyja Weissmullera. Nije uspio ali jeste zahvaljujući svom izgledu potpisao gomilu velikih ugovora. Spitz je potpisao ugovore o kompanijama kao što  Xerox, Kodak, Bausch & Lomb, General Motors i General Mills. Kasnije se upustio u posao s nekretninama na Beverly Hillsu i postao motivacijski govornik. 1989. godine se ponovo posvetio plivanju, počeo je raditi, trenirati, cilj je bio nastupiti na Olimpijadi u Barceloni ali se naravno nije mogao kvalificirati.

Morao mijenjati način života

U posljednje vrijeme je Mark imao određenih zdravstvenih problema. Prije dvije godine se samo onesvijestio. Završio je u bolnici što je bilo  iznenađenja kako za Marka tako i za njegovu suprugu s obzirom na to da je njen suprug "održavao dobru formu". Ispostavilo se kako ima problema sa srcem koje kuca prebrzo (tahikardija).

- Nažalost to nisu stvari koje može riješiti s jednom ili dvije tablete. Moram biti u stanju pratiti srčane aktivnosti. Tri su glavne stvari koje moj liječnik kaže da moram uzeti u obzir: ritam srca, prehrana i tjelovježba. Imam jedan aparat kojim pratim otkucaje i to je to.

Bez obzira na probleme i dalje Mark određeno vrijeme provodi u bazenu. Po izlasku iz bolnice nije znao kako će stvari razvijati.

- Bio sam nervozan, jer nisam znao kako će tijelo reagirati. Prvi put sam se susreo s takvim stvarima, priznao je veliki Mark Spitz jedan od najvećih koji je ikada uskočio u bazen. I koji nikada nije bio svjetski prvak. Zašto? Zato što se prvo Svjetsko prvenstvo održalo 1973. godine.