Gerd Müller najbolji igrač Bundeslige ikad, Džeko i Barbarez među 100
Prema anketi koju je njemački Bild proveo među 64 sportska novinara, najbolji igrač Bundeslige svih vremena je slavni 'bombarder' Gerd Müller, ispred Kaisera Franza Beckenbauera i Lothara Matthäusa.
Među 100 najboljih igrača njemačke prve lige u njezinom poslijeratnoj povijesti su i Edin Džeko (89.) i Sergej Barbarez (95.).
Svaki novinar birao je 50 imena, dodjeljujući im bodove od 50 (najboljem) do 1 (50-plasiranom).
Gerd Müller je dobio 2591 bod, Beckenbauer 2585, a Matthäus 2569.
Među deset najboljih još su: 4. Uwe Seeler (2224), 5. Oliver Kahn (1985), 6. Manuel Neuer (1921), 7. Günter Netzer (1914), 8. Philipp Lahm (1598), 9. Rudi Völler (1570) i 10. Arjen Robben (1500).
Nizozemac Robben je ujedno jedini strani igrač među Top 10 Bundeslige svih vremena.
Edinu Džeki novinari su dodijelili 169 bodova, Barbarezu 143.
Neponovljivi 'Debeli'
"Bez Gerda Müllera današnji FC Bayern ne bi bio ovdje gdje jest", kazao je jednom Franz Beckenbauer, dok je obnašao dužnost predsjednika slavnog bavarskog kluba.
Smatra se kako je upravo Müller najbolji njemački klub napravio velikim.
Njegove su brojke impozantne. Sa 365 prvenstvenih golova vjerojatno će ostati nedostižan mnogim generacijama strijelaca koji će se pojaviti u Bundesligi u budućnosti.
Bio je sedam puta najbolji strijelac lige, dva puta najbolji strijelac Europe, četiri puta najbolji strijelac Lige prvaka (Kup europskih prvaka ranije).
On je, pored toga, u 62 utakmice za 'Elf' ostvario 68 pogodaka,a njegov pobjednički gol (2:1) na Svjetskom prvenstvu 1974. protiv Nizozemske donio je Njemačkoj drugi naslov svjetskog prvaka.
Danas zvuči nevjerojatno kako je Müller svojedobno bio bliži nekim drugim klubovima nego Bayernu.
Obiteljsku kuću njegovih roditelja u Nördlingenu 'salijetali' su ljudi iz tada rivalskog kluba 1860 München, ali je menadžer Bayerna Walter Fembeck gotovo na stražnji izlaz kuće 'oteo' Müllera i odveo ga u FC Bayern.
Müller kaže kako je bilo vrlo moguće da on ode bilo gdje drugdje, primjerice u Nürnberg, ali ovaj klub nikad nije pokazao interes za njega.
Kad su ga doveli u Bayern, trener Čik Čajkovski se čudio zašto su mu doveli jednu takvu 'figuru'. Podsjećao ga je na dizača tegova, zbog jakih butina (opseg 60 cm).
"Što želi taj čovjek, on je dizač tegova, ne nogometaš. S takvom nemogućom figurom nikad neće postati veliki igrač", govorio je Čajkovski.
U svojoj prvoj sezoni (1964/65) sjedio je Müller uglavnom na klupi Bayerna. Međutim, iduće sezone je predsjednik kluba Wilhelm Neudecker naredio treneru da ga postavlja u igru.
"Debeli", kako su ga zvali, zahvalio se mnoštvom golova, a Bayern je ušao u prvu ligu. Müller je golove davao kontinuirano i na sve moguće načine, postavši 'bombarder nacije'.
Davao je golove stojeći, ležeći, u padu, nogom, glavom, koljenom, stomakom, stražnjicom...
"On je strijelac običnih golova, ali postići takve pogotke je umjetnost. Što se mene tiče, može ih davati i jezikom, najvažnije je da ih postiže", kazao je tadašnji njemački izbornik Helmut Schön.
Šutljiv i neustrašiv
Müller nikad nije bio od velike priče niti je bio zvijezda u pravom smislu riječi. Šutljiv, gotovo stidljiv izvan terena, na travnjaku je pokazivao neponovljiv instinkt za golove, ne bojeći se bilo kojeg protivnika.
Bez obzira pitaju li ga za ishod utakmice s Realom, Juventusom, Brazilom, Nizozemskom ili pak 'običnom' Maltom, Müller je novinarima uvijek odgovarao kratko i jasno - 'Pobijedit ćemo ih'.
Müllerova era u Bayernu završena je u veljači 1979., kada su ga poslali u Frankfurt. Müller je pak raskinuo ugovor i otišao u SAD.
Nakon što je 1982. završio svoju nogometnu karijeru, zapao je u teške probleme s alkoholom. Njegov klub Bayern, napose Uli Hoeneß, pomogao mu je da se liječi od ovisnosti. Kasnije je vodio mlađe uzraste u klubu, ali danas boluje od Alzheimerove bolesti i živi povučeno u svojoj kući.
