Dosada grupne faze: Nepodnošljiva lakoća pobjeđivanja

Zaslužuje li Champions League uopće svoje ime u pravom smislu riječi, sve češće se pitaju klubovi u najboljim europskim ligama.

I dok se u Hrvatskoj 'mudruje' i jadikuje nad slabašnim Dinamom koji kao da je zalutao u zemlju džinova, neki drugi sudionici grupne faze prošli su puno gore od Zagrepčana.

Nekad slavni Celtic bio je tek trećerazredni trening partner premoćnoj Barceloni u prvome kolu (7:0). Dortmundska Borussija, koja se muči u Bundesligi, razbila je varšavsku Legiju 6:0 u gostima, dok je Bayern bez poteškoća napunio mrežu ruskog Rostova (5:0).

Toliko golova u mrežama nogometnih patuljaka može biti zanimljivo, u nekoj mjeri, navijačima klubova kao što su spomenuti moćnici, ali za neutralne ljubitelje nogometa je takva večer uglavnom nezanimljiva.

Sve do prosinca bit ćemo, barem tako statistika kaže, svjedocima utakmica koje nemaju nikakvu težinu, i onih nešto rjeđih gdje dva jaka kluba međusobno odlučuju o prvom i drugom mjestu.

Tek kada se krene s utakmicama osmine finala (na ispadanje), može se računati s više napetosti.

Natjecanje koje se zove Champions League postoji od 1992. godine (ranije se to natjecanje zvalo Kup europskih prvaka).

Pogleda li se 10 najuvjerljivijih pobjeda, može se zaključiti da se nijedna od njih nije ostvarila u prvih deset godina Champions League natjecanja, dok su u zadnje tri godine postignute četiri ekstremno visoke pobjede, što se može vidjeti ispod:

Real – Malmö 8:0 (2015)
Liverpool – Bešiktaš 8:0 (2007)
Barca – Celtic 7:0 (2016)
Bayern – Šahtar 7:0 (2015)
Borisov – Šahtar 0:7 (2014)
Bayern – Basel 7:0 (2012)
Valencia – Genk 7:0 (2011)
Žilina – Marseille 0:7 (2010)
Arsenal – Slavia Prag 7:0 (2007)
Juventus – Olympiacos 7:0 (2003)

Neki od najjačih klubova na nezgodnije protivnike naiđu u prvome kolu nacionalnog kupa, negu u grupnoj fazi Champions Leaguea.

Ponekad teže pobijede klub iz četvrte lige u domaćem kupu, nego sudionika Champions Leaguea iz loših nacionalnih liga.

Pisalo se o tome kako UEFA planira reformu ovog natjecanja, a smanjenjem broja klubova u grupnoj fazi za pola (sa 32 sudionika na 16) po svemu sudeći otpada. U suprotnome, od sezone 2018/2019 igrali bi još samo klubovi iz četiri najjače lige (Engleska, Španjolska, Njemačka i Italija). Naime, te sezone UEFA je planirala početak reformi, a svakoj od četiri najjače lige zajamčene su startne pozicije za po četiri kluba, što znači da će oni automatski zauzimati 16 od 32 mjesta u Champions League.

UEFA-i je prijetio jedan uistinu horor scenarij. Naime, postojala je inicijativa da najjače nacionalne lige formiraju neku vrstu Superlige, nakon čega bi UEFA-ino natjecanje pod nazivom Champions League okupljalo još samo prvake manje atraktivnih prvenstava u Europi i teško da bi mu taj naziv uopće pristajao.

Paralelno s 'ispunjavanjem želja' velikih, UEFA mora paziti da se ne udalji od manje jakih članica. Bivši predsjednik Michel Platini često je prikupljao glasove upravo od manje atraktivnih nacionalnih saveza boreći se za startna mjesta malih u paradnom natjecanju europskog nogometa.

Novoizabrani predsjednik Aleksander Čeferin morat će također pronaći najbolji put da se nogomet održi na najatraktivnijem nivou za publiku i moćne klubove, a da se 'patuljci' ne osjete zapostavljenim.