Borba unutar igre: Mentalno zdravlje sportaša u sjeni uspjeha

Popularno je mišljenje kako sportaši kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini uživaju brojne pogodnosti, poput raskošnog života.

Manje je popularno mišljenje da njihov život ima tamne strane. Gusti rasporedi, visoka očekivanja, odvojenost od obitelji i stalno mijenjanje klubova, gradova i država donosi i brojne izazove za mentalno zdravlje, a dodatno je razočaravajuća činjenica da većina klubova u Premijer ligi BiH nema stručnu osobu za psihološku pomoć sportašima.

Kako svjedoče primjeri iz našeg okruženja, depresija nije iznimka.

Brojni su igrači takvo stanje pokušali "izliječiti" kroz razne opijate, ali bilo je i onih koji su se toga riješili na najgori mogući način - suicidom.

U posljednje vrijeme svjedoci smo i sportaša koji su nekada bili "ikone" ovdašnjih prostora, a koje sada gledamo kroz prizmu obiteljskog nasilnika.

Sportska karijera ima svoj radni vijek

Kako ističu sugovornici portala Bljesak.info - psihologinja psihoterapeutkinja u superviziji, dr. sc. Ivona Čarapina Zovko te nogometni golman Goran Karačić, takvo stanje nije začuđujuće pogotovo nakon što igrač okonča svoju karijeru.

"Rijetko se konkretno u praksi vodi računa o tome da sportska karijera ima svoj radni vijek, kao i svaka druga, no kod sportske karijere taj radni vijek je i dosta kraći, stoga nažalost nije začuđujuća drastična promjena u ponašanju sportaša nakon što okončaju svoju karijeru", smatra Čarapina Zovko.

Ističe kako sportaši zbog specifičnih zahtjeva poput treninga koji se održavaju i po dva do tri puta u danu i sl. zanemaruju obrazovanje, oslanjaju se isključivo na uspjeh u sportu kao garanciju karijernog i životnog uspjeha i nerijetko svjedočimo razočarenju, frustraciji pa i nasilju kada se to ne postigne.

"Pružanjem pomoći u usmjeravanju i na ostala područja kao što je socijalni život, obitelj, učenje upravljanja financijama je od velike pomoći, a tome svjedoči i niz primjera iz inozemstva", govori nam Čarapina Zovko.

Slično mišljenje ima i Karačić koji je kazao kako psihološko savjetovanje igrača tijekom, ali i nakon igračke karijere izostaje u velikoj mjeri, pogotovo na našim prostorima.

"Iz jednog sustava profesionalizma gdje je život sastavljen u sekundu i minutu ulaziš u jedno bezobvezno stanje gdje mnogi ljudi padaju u depresiju jer cijeli život što si radio u pet minuta se sruši i najveći je problem u tome što ljudi koji ne vide sebe poslije karijere u sportu nemaju način da pokažu nešto šta oni mogu dalje raditi u životu", naglašava Karačić za Bljesak.info.

Propusta ima puno i previše

Na pitanje "je li sustav učinio dovoljno" Karačić ističe kako propusta ima "puno i previše, a sigurno da se sportašima treba pružiti adekvatna pomoć, pogotovo onima koji se bliže okončanju karijere".

"Moje mišljenje je da igračima koji odlaze u mirovinu treba pružiti pomoć, da ih se uvede u te mirnije vode i da im se pokaže kako raditi i što raditi. Jer opet ponavljam, ulaziš u život kojeg nikad nisi okusio i tu se događaju mnogi problemi i nešto se mora poduzeti pod hitno", istaknuo je.

Psihološka promjena kod sportaša nakon okončanja igračke karijere nekada je vidljiva, a nekada skrivena do razine neprimjetnosti.

"Dolazi do razočaranosti i frustracije ako se ne postigne zadano ili željeno, a nakon okončanja karijere koja je temeljenje identiteta samo na sportskom uspjehu dolazi do osjećaja izgubljenosti i bespomoćnosti", kazala je Čarapina Zovko.

Potrebno je, ističe, što ranije raditi na prevenciji sportskog i "privatnog" života kroz savjetovanja s ciljem građenja i planiranja post-sportske karijere, ranijeg planiranja i odabira honorarnog posla, pomoći u procesu obrazovanja kroz fleksibilne edukacije i sl.

U BiH nije u dovoljnoj mjeri omogućeno psihološko savjetovanje

Ponovno možemo istaknuti početni dio ovog teksta - da većina klubova u Premijer ligi BiH nema stručnu osobu za psihološku pomoć sportašima.

S obzirom na to da je nogomet na ovim prostorima najplaćeniji sport, teško je i zamisliti kakvo je stanje po tom pitanju u sportovima koji redovno djeluju u kriznim stanjima poput košarke, rukometa, ali i u individualnim sportovima gdje sportaši nerijetko preko medija pokušavaju iznaći financije za određena natjecanja, ma koliko bili dobri u tome što rade.

"Prema mojim saznanjima, u BiH sportašima nije u dovoljnoj mjeri omogućeno psihološko savjetovanje. Sustavno pružanje psihološkog savjetovanja i angažiranja psihologa kao stručnih suradnika u sportskim klubovima, institucijama i sl. gotovo da i ne postoji", ističe Čarapina Zovko za Bljesak.info.

Kako je kazala, iskustvo rada sa sportašima stekla je kroz isključivo privatnu praksu.

"Sportaši/ce koji su se javljali za pomoć su bili oni čija je karijera privremeno ili trajno zaustavljena uslijed tjelesnih ozljeda, oni koji su trebali promijeniti i mjesto boravka zbog prelaska u novi klub što je rezultiralo nizom novih zahtjeva za prilagodbu, preveliko psihološko opterećenje uspjehom i problemi s anksioznošću, kao i održavanjem motivacije u sportu", dodaje Čarapina Zovko.

Sustav je zakazao

"Kao i u većini drugih djelatnosti stalno se naglašava potreba za psiholozima, no kada ih se treba konkretno angažirati sustav zakaže. Eventualno ako se dogodi neka "tragedija" i sl. tada se svi pozivaju na to da smo generalno društvo kojem je potrebna psihološka pomoć i savjetovanje. Ovo se generalizira i na sportski kontekst", naglašava Čarapina Zovko.

Trebalo bi imati na umu da je svaki sportaš potencijalni talent i da se ulaganjem u svakog pojedinca umnaža kapital od kojeg svi na kraju profitiraju, dodaje Čarapina Zovko.

"Pored drugih stručnjaka, psiholozi bi trebali biti neizostavni dio svih sportskih timova. Uz  tehničku, taktičku, kondicijsku pripremu, neizostavna je i psihološka priprema. Koje psihologe angažirati svakako imati na umu njihove reference, obučenost u specifičnim područjima djelovanja, dodatne izobrazbe i po mogućnosti završene i dodatne psihoterapijske škole čija saznanja se mogu adekvatno primijeniti u sportskom kontekstu", zaključuje.

I Karačić koji je veći dio karijere proveo u Bosni i Hercegovini braneći boje HŠK Zrinjski tvrdi kako dok je bio u BiH nije imao ništa po pitanju psihološke pomoći.

"U Turskoj i Njemačkoj gdje sam igrao imali smo redovne razgovore s psiholozima i psihijatrima i to je jedini pravi način da uradiš nešto kvalitetno. Danas je život toliko ubrzan da moraš sa stručnim ljudima pričati o svom životu jer pola stvari tvoj mozak uopće ne može primiti i moraš s nekim to iznijeti kako bi ti netko pomogao", kazao je Karačić.

Zakonska regulativa

Kao rješenje vidi zakonsku regulativu za sve klubove.

"Zakonom bi se to moralo uvesti za sve klubove da moraju imati sportaši pomoć od psihologa i psihoterapeuta. Rekao bi da prvenstveno klubovi koji su privatni uzimaju te osobe da pomognu svojim igračima", ističe Karačić.

Ističe kako je svjestan da to nije mal trošak, ali da klubovi moraju imati na umu da će kroz psihološku pomoć svojim sportašima pomoći i cijelom kolektivu.

Bitnost mentalnog zdravlja

"To mogu reći kroz svoj primjer jer je mnogo lakše kada ti nekome otvoriš svoju dušu. Mislim da se trebaju pokrenuti određene institucije. Možemo vidjeti mnogo ružnih primjera od sportaša koji su radili puno lijepih stvari za zemlje iz regije da propadaju i da nisu aktivni kakvi su bili i da ulaze u nešto gdje sami sebe ne prepoznaju", kazao je.

"Savjetovao bi svim sportašima koji imaju neke probleme i koje nešto tišti da pomoć psihologa i psihijatara može biti od velike koristi jer to nije nikakva sramota, to je prvenstveno pomoć njima, ti su se ljudi školovali cijeli život kako bi pomogli nama tako da bi svima bilo lakše i bolje kada bi se posvetili više svom mentalnom i duhovnom zdravlju jer iz mentalnog zdravlja sve drugo dolazi", zaključio je Karačić za Bljesak.info.