Bivše prvakinje BiH danas nemaju ni za patike

Ekipa HŽRK Zrinjski prije samo dvije i pol godine osvojila je naslov prvakinja Bosne i Hercegovine. Sljedeće sezone naslov im je zamalo izmaknuo, no u zadnje vrijeme klub je doživio veliki pad.

On se najbolje vidi u ovoj sezoni, jer Zrinjski nakon prvog dijela sezone u zoni je iz koje se ispada u niži rang. Mostarske rukometašice nakon 11 kola imaju tri osvojena boda i samo je Rogatica ispod njih.

- Kada smo prije tri godine bili prvaci, pred kraj prvenstva smo ostali bez uprave. Ipak, tada smo imali jak igrački kadar pa se teško stanje nije odrazilo na rezultat. Ove sezone se svi prethodni problemi odražavaju na rezultate. Naš najveći problem je činjenica da nemamo sustavnu mogućnost financiranja. Borimo se koliko možemo, oslanjali smo se na sponzore od kojih se nismo uspjeli naplatiti, pomaže nam Grad koliko je u mogućnosti. Uslijed teškog stanja u klubu u prethodnom vremenu napustilo nas je nekoliko važnih igračica koje su prešle u klubove koji mogu ispuniti minimum njihovih zahtjeva. Ove sezone smo također ostali bez vodstva u klubu, pa očekujemo krajem ovog mjeseca ili početkom idućeg realizirati skupštinu kluba na koju bi nastojali dovesti ljude koji mogu pomoći Zrinjskom – kazao je za Večernji list tajnik kluba Robert Grgić, klupski tajnik.

Uz Grgića klub je spao na još samo par osoba koji se brinu o njemu, a jedna od njih je trenerica Helena Nožić.

- Naše igračice su sada spremnije za ozbiljniji rad nakon svega što su prošle u prvom dijelu sezone. Njihov proces stasavanja je nešto što zahtjeva vrijeme i one su sada sigurno puno potkovanije nego prije. Sigurna sam da im je ovo razdoblje dobro koristilo, bez obzira što smo ostvarili jednu pobjedu. Riječ je redom o mladim igračicama. Većina njih ima svega 15 godina, tek imamo poneku iskusniju igračicu poput Ivane Mlakić čija je duga ozljeda zapravo naš najveći hendikep u ovoj sezoni. Ako isključimo Ivanu, naša ekipa u prosjeku ima od 15 do 23 godine. Riječ je o igračicama koje su prethodnu sezonu po utakmici imale 5 i manje minuta na parketu. Te cure ranije nisu ni pripremane za igranje nekih ozbiljnijih uloga, a to se vidjelo kada su nas napustile nositeljice igre. Potrebno je mnogo rada i truda s tim curama kako bi one počele preuzimati odgovornost na sebe u igri, te kako bi igrački stasale. Po mom mišljenju, trener je lako biti kada stvari idu dobrim tijekom. Uz kolegu Grgića i mene u najtežim trenucima ostali su Danko Šulenta, Denis Lasić i još nekoliko roditelja i vjernih prijatelja kluba koji su na svoj način pomogli klubu koji bi se u protivnom ugasio, a na čemu smo im neizmjerno zahvalni. S druge strane, uistinu je nevjerojatno kakve probleme sve imamo i u kakvim uvjetima nastojimo raditi - kazala je Večernjaku trenerica Nožić, navodeći neke od njih:

- Tužno je kako klub ne može osigurati minimum za igračice u osnovnoj sportskoj opremi poput tenisica, a govorimo ipak o prvoligaškom rukometu. Nismo si mogli priuštiti trošak od oko 700 maraka kako bismo registrirali jednu igračicu iz Hrvatske. U dvorani imamo četiri termina u tjednu, od kojih dva dijelimo na pola terena s drugim klubom. Uz to, naše igračice nemaju nikakvu naknadu, obećanja im nisu ispunjavana godinama, logično je onda kako nas je veliki dio njih i napustio u posljednjih nekoliko godina. Na njih ne gledam samo kao na igračice, već kao na djecu, a one zaslužuju barem minimum uvjeta, zaslužuju više priznanja za trud, a ne dvoranu u kojoj igraju u kazališnom ozračju kao da se igra tenis, a ne rukomet – zaključila je Nižić.