VIDEO I Disco nogomet, Žungul Kralj, bilo je i Mostaraca

Temelji su se počeli udarati još pedesetih godina. The National Soccer League of Chicago, organizirala je prvo dvoranskog prvenstvo na kojem je sudjelovalo 12 ekipa 1950. godine. Vikings su bili najbolji u regularnom dijelu sezone, u play offu Eaglesi su došli do naslova. Golman Gino Gardassanich je bio MVP, za nagradu je dobio poziv u reprezentaciju koja je putovala na SP u Brazil. Nije branio.

Puno ideja malo love 

Igralo se tako u dvoranama do 1968. godine. Po dvoranama i različitim organizacijama, ali ono što je Amerikancima trebalo je profesionalna liga. Nešto jasno, precizno organizirano. Sredinom 70-ih godina pojavljuje se North American Soccer League, preteča današnjeg MLS-a. Radilo se naravno o klasičnom nogometu, ligi u kojoj će zaigrati Pelé, Beckenbauer, Cruyff, Best, Gerd Müller, Bettega, Geoff Hurst, Krol, Neeskens. Amerikanci su se počeli upoznavati s "Soccerom", stadionu su se počeli puniti.

U zimskoj pauzi ista liga je organizirala turnire po dvoranama, čak su 1974. godine doveli jednu ekipu iz Sovjetskog Saveza "Red Army" koja je gostovala u tri grada. Vlasnik Tampa Baya George W. Strawbridge je uporno lobirao, nagovarao ostale gazde kako bi pokrenuli dvoranski nogomet, ali je uglavnom udarao u zidove.

Prvi pokušaj drsko je nazvan Super Soccer League. Ulagače je predvodio Jerry Saperstein, sin osnivača Harlem Globetrottersa Abea Sapersteina. Drugi pokušaj pokrenuo je Ed Tepper, vlasnik jedne Lacrosse ekipe. Pokazao je videosnimke mečeva svom prijatelju, washingtonskom odvjetniku Earlu Foremanu koji je bio poprilično uzbuđen. Foreman i Tepper uspjeli su u listopadu 1977. najaviti pokretanje Major Indoor Soccer League, sa šest ekipa koncentriranih na istočnoj obali i Srednjem zapadu. Treći pokušaj pokrenula je Sjevernoamerička nogometna liga. Ne želeći zaostati, NASL je kasno najavio da će također započeti dvoransku sezonu krajem 1978.

Ostala samo jedna organizacija 

Tako smo u jednom trenutku imali tri organizacije koje su bile spremne za dvoranski nogomet. Naravno bilo je pitanje tko će osigurati novac, tko će dovesti velike zvijezde, potpisati ugovore s TV kućama. Tako je recimo gore navedena Super Soccer liga objavila TV ugovor vrijedan 2,5 milijuna dolara s televizijom 20th Century Fox. MISL je osigurao jake sponzore, dvorane, dok je NASL već imao velike igračke zvijezde, prepoznatljive klubove. Međutim, vrlo brzo će odustati jedni, drugi, pa će na sceni ostati nešto što se zove Major Indoor Soccer League.

Disco nogomet, Kralj Žungul 

Velike dvorane, teren hokejaških dimenzija, mantinele, golovi koji su "uvučeni", muzika, reflektori, uglavnom ono što treba Amerikancima - show. Show u koji će se kroz godine sjajno uklopiti igrači s ovih prostora. Gdje se nekako po tradiciji uvijek igrao dobar mali nogomet, na betonskim terenima, u dvoranama. Našim igračima nije bio problem prihvatiti ono što imaju Amerikanci. Netko je to zvao onako kao kroz zafrkanciju "Disco nogomet" ili "Fliper nogomet.

Prvi asocijacija za ovaj sport je Slaven ili za Amerikance Steve Žungul. Najveći, najbolji igrač svih vremena, "Kralj", "Lord". Nekadašnji igrač Hajduka je zabio 652 gola, uz 471 asistencije, pa je daleko ispred svih s 1,123 boda. Žungul je šokirao mnoge odlaskom iz Hajduka.

U to vrijeme, MISL nije bio pod ingerencijom FIFA-e. Žungul je nastupao za New York koji je pokušao otkupiti njegov ugovor od Hajduka. Ponudili su 150 tisuća dolara pa povisili na 200. Ali, Splićani su ih odbili i tako Žungulu upropastili nadu da zaigra veliki nogomet. Ali to Žungulu nije smetalo.

"Bio je najveći igrač malog nogometa. Ono što ga je činilo tako velikim već prve sezone jest da je bio poput munje ispuštene iz boce" rekao je njegov suigrač i golman Shep Messing koji je čuvao mrežu Žungulovih New York Arrowsa prilikom osvajanja četiri naslova.

Osam puta prvak

Vrlo brzo je postao velika zvijezda, koja ne živi kao većina igrača na Long Islandu.

"On je uživao vani u gužvi, a na terenu je postao prava zvijer. Postizao je golove. I rekao sam mu: ́U redu, neću te više pitati što radiš prije utakmice, ́ jer je bio uvijek igrač utakmice. Znao sam mu reći: "Samo pronađi hotel negdje drugdje, nemoj to raditi gdje su ostali igrači. Ali, ne. On se pojavi na vratima sobe. I svi suigrači vide kako dovodi neki model iz New Yorka, jednu prekrasnu djevojku. I svi mi kažu: kako on može imati takav tretman, a mi ne? Eto, takav vam je bio Slaviša Žungul," reći će njegov tadašnji trener Dragan "Don" Popović.

Do vremena kada se povukao s 35 godina, nakon sezone 1989/90, Žungul je ispisao knjigu rekorda MISL lige. Osvojio je ukupno osam naslova prvaka, četiri s New York Arrowsima i četiri sa San Diego Sockersima. Žungul je bio na vrhu, ali bilo je što je posebno zanimljivo jako puno igrača s prostora bivše države.  

Puno igrača iz bivše države

Branko Šegota je drugi strijelac svih vremena (463), po broju asistencija treći (378). Kao jako mlad došao je u Kanadu sa svojim roditeljima, pa je on službeno Kanađanin. Igrao je za San Diego Sockerse, New York Arrows, St. Louis Storm. Pet puta je bio na All Star utakmici.

Predrag Radosavljević je dobro poznato ime. Ne samo malog nogometa. Ali kada pričamo o dvoranama, Preki je kao igrač Tacoma Starsa, St.Louis Storma zabio 664 gola. Stvarno je veliki broj igrača koji su se okušali u Americi. Neki su igrali na velikim i malim terenima, neki su se silom prilika prebacili u dvoranu.

Pojedini igrači su imali skromne karijere, dok su neki u poznim godinama oprobali da nešto naprave. Tako je recimo legendarni Bukle Hlevnjak na nagovor upravo Žungula došao u Ameriku. Boem, Čava Dimitrijević se okušao jednu sezonu. Ljupko Petrović, Karasi, Klinčarski, Branko Radović, Slobodan Janković. Drago Dumbović junak finala Kupa Jugoslavije 1980. godine, talentirana braća Bandović iz Crne Gore. Zorana Bojovića stariji pamte kao igrača Radničkog iz Niša, koji je igrao polufinale Kupa UEFA u prvoj polovini osamdesetih. Damir Haramina je bio poznato lice kako malog nogometa u bivšoj državi, tako i u Americi.

Stan do Stevea

Odličnu karijeru je napravio i Srboljub Stamenković, poznatiji kao Stan. Igrao je za Memphis Americans, Baltimore Blast, došao je do brojke od 542 gola.

Ferdo "Fred" Grgurev, Zadranin je također tu. On se za deset godina baš naigrao po američkim dvoranama. Bio je po sezonama i najbolji strijelac, najbolji asistent. Jedan od boljih golmana bio je Makedonac Slobodan Slobo Ilijevski koji se proslavio na golu St.Louisa i Baltimorea.

Ne može bez Mostaraca 

Naravno, ovu priču o igračima iz bivše države u Americi nemoguće je zamisliti bez Mostaraca. Gdje se godinama igrao i igra vrhunski mali nogomet. Genije malog nogometa Danko Grgić-Lola je proveo jednu sezonu u Tacoma Starsima. Odigrao je 27 utakmica i postigao je 11 golova.

U toj sezoni dres Tacoma Starsa su nosili Dubravko "Ceka" Ledić i golman Slavko Njeguš. Ledić je igrao i za ekipu Chicago Storma, kao člana NASL. Njeguš je debitirao u Americi kao golman ekipe Cleveland Force. Društvo mu je pravio Tom Čondrić iz Livna.

I Bobo Lučić će doći u Cleveland, ali nešto kasnije, u sezoni 89/90. Tada je "drugo" ime ekipe bilo Crunch. U to vrijeme je trener - igrač ove ekipe bio Kai Haaskivi legenda Indoor Soccera. Odigrao je Bobo 29 utakmica, prije nego što će obući dres St.Louis Storma.

To je već bila jaka ekipa koja će igrati finale Divizije. Uz Lučića tu su bili Preki, golman Ilijevski, trener je bio iskusni Don Popović.

U ovom društvu je i Dalibor "Daba" Cvitanović koji je nosio dres Dallas Sidekicksa. Na većini "stranica" posvećenih Major Indoor Socceru, nekadašnji igrač Velež, Leotara, Lokomotive, Mostarskih kiša, kasnije Zrinjskog gdje je radio godinama kao trener, je potpisan kao "Dali" što se može vidjeti na fotografijama.

U sezoni 1989/90, Dallas je osvojio Zapadnu konferenciju u regularnom dijelu pa je poražen u divizijskom finalu od San Diega. U to vrijeme su dres Dallasa nosili sjajni Brazilci Tatu i Beto. Billy Phillips je bio trener. Sljedeća sezona je bila nešto slabija, iako su tu bili uz Cvitanovića opet Tatu, Beto, Mike Uremović, Argentinac Marcelo Carrera.

Još jedan igrač Veleža se našao u Americi. Nisu bili Lakersi, ali jeste klub iz Los Angelesa. Gazda je bio Jerry Buss, domaćini su bili u kultnom Forumu. Darko Birjukov je dres ekipe iz Los Angelesa nosio u sezoni 1986/87. Ukupno je odigrao 24 utakmice.

I danas se u Americi igra dvoranski nogomet, daleko je od originalne lige koja je trajala do 1992. godine. Danas je to liga s devet ekipa, ali to više nije onaj "Disco nogomet" iz osamdesetih godina. Igrača kao što su Žungl, Stamenković, Tatu, nema ni blizu.