Steve McQueen: Pobijedio ga Andretti, Porsche mu poslao zahvalnicu

Nije Indianapolis, nije Daytona. Ali je tu odmah, blizu, s jako bogatom tradicijom. Za Amerikance utrka 12 sati Sebringa je jako važna, uostalom vozi se od 1950. godine. Dugo godina su na toj stazi vladali domaći vozači, a onda su stvari počele mijenjati devedesetih.

Nama je u ovom trenutku važnija jedna utrka iz sedamdesetih, točnije ona iz 1970. godine. Ako se pitate zašto nam je ta važna ili zanimljiva, odgovor je jednostavan.

Pobijedila je momčad SpA Ferrari SEFAC, predvođena Mariom Andrettijem, dok je na drugom mjestu završila domaća, američka Solar Productions za koju su vozili Peter Revson i legendarni glumac Steve McQueen.

Ništa kaskaderi, sve sam

Strašni glumac, veliki zaljubljenik u auto - moto sport. Jedan od rijetkih koji je to nekako spojio kroz film. Dovoljno je prisjetiti se kultnog "Bullitta" jurnjave koja traje čitavih 11 minuta ulicama San Francisca i još opasnijeg Forda Mustanga GT 390 kojeg je vozio poručnik Frank Bullitt. Veliku većinu scena, uključujući upravo gore spomenutu odradio je sam McQueen koji je samo u rijetkim situacijama tražio pomoć dvojnika odnosno kaskadera. Na filmu je sve izgledalo idealno, ali dosta čudnom Steveu baš i nije.

" Prema scenariju poručnik Frank Bullitt je trebao voziti kabriolet Mercedes. Znate, on je obrazovan čovjek, ima karijeru, valjda je to tako trebalo biti. Onda su se genijalci pojavili s Fordom i Dodge Chargerom. Nisam bio zadovoljan u tom trenutku. Možete vidjeti moje lice, to nije bila gluma, to sam bio ja" istakao je čudni, ali uvijek do kraja iskreni McQueen.

Jurnjava u "Bullittu" 

Već u tom trenutku je Steve bio kolekcionar prije svega motora. Utrkivati se prvo počeo na motociklima 1956., na svom prvom Triumphu od 500 kubika kojeg je kupio od prijatelja Bada Eskinsa, inače kaskadera koji je izveo i dramatični skok motociklom preko ograde od bodljikave žice u "Velikom bijegu" pet godina prije  "Bullitta."

Koliki je bio zaljubljenik u motore, pokazuje kuriozitet kada u filmu prvo snima scenu u kojoj bježi na motoru, već u sljedećem kadru imamo njemačkog vojnika koji sudjeluje u potjeri. Jednog i drugog glumu baš Steve McQueen.

"Nisam siguran da li sam glumac koji se trka ili trkač koji glumi" rekao je jednom prilikom.

"Volio je trke, to je bila njegova droga" netko je jednom izjavio.

Dobro, nije baš volio samo trke, brze automobile, motore. Žene mu nisu mogle odoljeti, kao što on nije drogi i alkoholu. S 27 godina je ostvario prvu glavnu ulogu u filmu "The Blob". Nešto je novca zaradio pa je odlučio kupiti crni Porsche 356 A Speedster. Nekako ga je taj brend iz Stuttgarta privlačio.

"Nisam siguran da je gluma nešto čime bi odrastao muškarac mogao da se bavi".

Još tamo 1959. godine je dobio priliku da nastupa u devet utrka serije (SCCA) "Sports Car Club of America". Na jednoj je pobijedio

"Bio sam navučen. Trke su mi dale novi identitet. Taj neki nezavisni identitet".

Uskoro je došla utrka u Sebringu. Nešto ranije Steve je pao s motora i slomio nogu, bolje rečeno stradalo je stopalo na šest mjesta. Nije ni pomišljao da odustane. Medije je zavarao tako što je gips ofarbao u tamno.

"Morali smo skratiti lijevu papučicu u autu i zalijepiti brusni papir na đon moje cipele da bih mogao koristiti kvačilo".

Naljutio Andrettija

Fabrički tim Porschea je na startnu liniju izveo sedam automobila, uključujući četiri modela 917 KH, dok je Steve McQueen završio u privatnoj momčadi Porschea 908/02, to je onaj model s otvorenim kokpitom. McQueen i Peter Revson su teško mogli parirati momčadi prije svega Ferrarija, ali se nisu predavali.

Taktizirali su, nisu mijenjali gume ili disk pločice. Mario Andretti i Arturo Merzario su diktirali ritam u Ferrariju 512 S Spyder prije nego što će im "riknuti" mjenjač. Razočaran, Andretti je bio spreman da krene kući.

"Ispali smo iz trke i bio sam prilično spreman da odem. Mauro Forghieri, menadžer momčadi je rekao: "Ne, čekaj, čekaj, čekaj! Možda bih želio da odeš i završiš trku s trećim bolidom onim s Vaccarellom i Giuntijem. Rekao sam, "Pa, ne znam'."

Kad je Porsche onaj koji su vozili Rodriguez, Kinnunen i Siffert ušao u probleme, svoju priliku su iskoristili Revson i McQueen. Andrettija je posebno nerviralo to što je baš McQueen bio u centru pažnje.

"Dok Revson dolazi na prvo mjesto, oni govore, Steve McQueen preuzima vodstvo. To me je zapravo iznerviralo".

Andretti je ušao u bolid koji nikada nije vozio, u mrklom mraku, ali ga ništa nije pokolebalo. Išao je po rubu, nije odustajao i na kraju je uspio. U samom finišu. Ferrari je slavio, bolje rečeno se provukao sa užasno malom prednošću 23,8 sekundi.

"Ja sam bio zaslužan za tu pobjedu, ali nekako se nisam radovao, jer to nije bila momčad. Mislim da sam je zaslužio sa svojom".

Zahvalnica gazde

Steve McQueen nije bio razočaran, uostalom to je bio najbolje plasirani Porsche u utrci. Znao je to je i gazda.

"Veliko mi je zadovoljstvo uputiti vam moje tople čestitke na vašem izvanrednom nastupu na 12 sati Sebringa.Možete zamisliti koliko sam bio oduševljen što ste postigli tako briljantan rezultat u automobilu našeg brend. Vaš finiš nam je omogućio da zadržimo vodstvo na Svjetskom prvenstvu" zaključio je Ferry Porsche.

Sljedeći izazov za Steve McQueen bio je Le Mans. Planirao je voziti sa Jackiejem Stewartom, ali je na kraju odustao.Dugo je sanjao da snimi vrhunski film o trkama i na kraju je krenuo.

Le Mans je izazov na drugačiji način. Film je nekoliko puta bio na ivici propasti, umalo ga je financijski uništio i jednom zauvijek doveo kraj njegovog braka s Neilom Adamsom.

Le Mans kao ljubavna priča

Otpustio je prvog režisera, Johna Sturgesa, jer je ovaj želio snimiti ljubavnu priču u pozadini. Za McQueena je sama trka bila ljubavna priča. Drugi režiser, Lee H. Katzin, konačno je popustio. Nikada ne bi bilo koherentnog scenarija, a dijalog je bio oskudan. Le Mans će steći svoj kultni status tek mnogo godina nakon objavljivanja 1971. Vozili su i pomagali Derek Bell, kasnije peterostruki pobjednik, Richard Attwood, ali je i Steve sam išao na stazu.

" Želio je biti jedan od nas. I on je bio jedan od nas", pojasnio je jednostavno Attwood.

Pretjerano izlaganje azbestu

Zbog svojih uspjeha 1978. primljen i u američku Motociklističku kuću slavnih. Posjedovao je impresivnu kolekciju trkaćih automobila, između ostalih Porsche 356, Ferrari 512 i Jaguar D-Type. Umro je u 51. godini od rijetke vrste raka želuca, koju je nekonvencionalnim metodama pokušao izliječiti kod travara u Meksiku, u gradu Ciudad Juárez gdje se lažno predstavljao kao Sam Shepard.

Kasnije se ta bolest odnosno njegova smrt povezivala s pretjeranim izlaganjem azbestu što nije nemoguće jer su tadašnja odijela trkača pravljena upravo od azbesta. Njegov pepo je prosut u Tihi ocean.