Sovjetski tenkovi i europski nogomet 68'

Nogometaši Rapida su već stigli u Prag. Čekala ih je utakmica Intertoto kupa, duel protiv Dukle predvođene legendarnim Josefom Masopustom. Jesu li znali ili nisu teško je danas reći? Ipak, realno gledajući nisu. Jer da su znali vjerojatno bi momčad ostala kući, u Beču. Teško da bi krenuli putovati u neku neizvjesnost. Bolje rečeno u rat. Koji će doći samo par sati poslije.

Rapid se nekako izvukao

U kasnim večernjim satima 20. kolovoza 1968. godine, 200.000 vojnika i 2.000 tenkova iz pet zemalja Varšavskog pakta – Sovjetskog Saveza, Bugarske, Poljske, Istočne Njemačke i Mađarske – napalo je Čehoslovačku kako bi okončalo Praško proljeće i njegove reforme političke liberalizacije. I dok su tenkovi napredovali i polako ali sigurno ulazili u Prag, momčad Rapida se našla u izuzetno delikatnoj situaciji.

U glavi je bila samo jedna stvar, kako što prije pobjeći, kako se vratiti kući. Ali znate kako je kada tenkovi dođu na ulice. Ljudi iz rukovodstva kluba su tražili pomoć, potrebne propusnice kako bi se autobus sa igračima mogao kretati onim putevima koji su bili uglavnom pod kontrolom Sovjeta i njihovih saveznika. Do istih su teško došli. Zadnja stanica se zvala veleposlanstvo Sovjetskog Saveza u Pragu. Netko on onih "koji su se pitali" im je ipak odlučio pomoći, ali tek nakon što im je objasnio kako se zemlja iz koje dolaze "ponaša kapitalistički".

UEFA se odlučila na novi ždrijeb

U znak protesta, Rapid je uputio žalbu UEFA-i, dok je Austrija otkazala dvije predstojeće utakmice protiv Mađarske. Nakon svega što su prošli igrači i rukovodstvo Rapida, mnogi klubovi su reagirali, pribojavajući se prije svega za svoju sigurnost. Među prvima su tu bili slavni Milan, pa u to vrijeme super jaki Celtic, Zurich. Momčadi koje su po ranije odrađenom ždrijebu u eurokupovima morale putovati u Mađarsku, Bugarsku i Istočnu Njemačku.

Protivnik Milana je barem prema ždrijebu bio Levski, Zurich se trebao sastati sa Carla Zeiss Jenom, dok je suparnik Celtica bio Ferencvaroš. Među prvima je reagirao Bob Kelly predsjednik Celtica. Kelly je poslao telegram ljudima u UEFA-u tražeći prekid sportskih kontakata sa nacijama uključenim u invaziju, jer je po njemu ovo bilo previše ozbiljno pitanje da bi se sport odvojio od politike. On je je izjavio:

" Utakmice u istočnoj Evropi bi bile teške i opasne."

Kako su čelnici Celtica i Milana najavili da neće putovati na gostovanja, UEFA je reagirala. Na sebi svojstven način. Novim ždrijebom! Koji je trebao spojiti klubove za zapada na jednoj i klubove sa istok na drugoj strani. Novi protivnik Celtica sada je St. Etienne, Milana - Malme, Zuricha - Akademisk iz Danske. Sa druge strane Dynamo Kyiv je otišao na poljski Rukh, Crvena Zvezda
je morala u Istočnu Njemačku (Carl Zeiss) dok su Mađari trebali skoknuti do Bugarske (Levski).

Neki mogu, neki ne

Nogometni savez SSSR-a nije prihvatio novi ždrijeb, nisu ni ostali, pa ovi klubovi istočnog bloka nisu nastupili u prvom kolu. Ova odluka nije najbolje prihvaćena i kod klubova koji su morali na megdan jačem. Recimo, St Etienne je eliminiran od Celtica iako bi vrlo vjerojatno prošao Rukh. Slične stvari su se događale u Kupu Kupova. Međutim, ono što je zanimljivo, recimo u Kupu velesajamskih gradova nikakvih promjena nije bilo. Tamo su na kraju sezone 1967-68 do finala stigli Leeds i Ferencvaroš. Englezi su otputovali na revanš u Budimpeštu 11.rujna. Glavni trener engleske momčadi Don Revie prije puta je tvrdio da strahuje za sigurnost igrača, no na kraju je sve dobro prošlo.

 U to vrijeme previranja ministar sporta Velike Britanije Denis Howell izjavio je sljedeće:

" Kada se politička previranjina uvuku u organizaciju međunarodnih takmičenja, rezultat će biti kaos".

Englezi su uskoro ugostili Bugarsku u prijateljskoj utamici naravno na Wembleyu.

U članu 2. stav 3. pravilnika UEFA-e stajalo je u to vrijeme da se "nikakva politička diskriminacija ne može vršiti prema bilo kojoj zemlji članici". Ranije je bilo nekoliko slučajeva kada su klubovi odbijali igrati protiv protivnika iz političkih razloga, posebno u vrijeme loših odnosa između Grčke i Turske pa se Olympiacos povukao iz Europskog kupa 1958. prije utakmice protiv Bešiktaša. Suštinska razlika u ovom slučaju bila je u tome što je momčad koja nije želila da igra odustala – nije tražila ponovno izvlačenje ili isključenje protivnika.

Sovjeti i drugi odustaju od nastupa

Naravno i tada se pričalo o tome kako su ipak Celtic i Milan velikani europskog nogometa važni za komercijalnu dobrobit takmičenja. Ova preslagivanja bila su presedan u povijesti UEFA-e, barem u tom periodu, pa su Poljaci, Mađari i Bugari najavili bojkot glavnih europskih natjecanja, zatim DDR i ubrzo Sovjetski Savez.

" S obzirom na opetovano flagrantno kršenje člana 2. ustava UEFA-e, FIFA-e, i neugodnu odluku o ponovnom ždrijebanju parova europskih klupskih takmičenja, što nije ništa drugo nego pokušaju da se reakcionarne političke tendencije uvuku u međunarodni sport, Nogometni savez SSSR-a i sportska javnost Sovjetskog Saveza izražavaju naglašen protest i izjavljuju da sovjetski fudbalski klubovi, Moskovski Dynamo i Kijevski Dynamo, odbijaju da nastupaju u Kupu prvaka i Kupu Kupova. Nogometni savez SSSR-a svu odgovornost za posljedice sramotne odluke UEFA-e prebacuje na one političare i sportske biznismene koji principe sportske suradnje zamjenjuju zlokobnim mahinacijama."

U Kupu prvaka neke utakmice nisu igrane kako u prvom tako i u drugom kolu, u Kupu kupova slobodni u drugom kolu bili su Barcelona i Torino. Da stvar bude zanimljivija, te godine je ovo takmičenje osvojila momčad Slovana iz Bratislave.

Sljedeće godine sve po starom

Naravno da je cijela situacija bila krajnje čudna, jer Celtic recimo nije mogao putovati u Budimpeštu, Leeds jeste, ili recimo Aberdeeen u Sofiju. Na kraju ipak po europski nogomet nije napravljena veća šteta jer su se stvari vratile u normalnu naredne sezone. Posljednjih mjeseci imamo sličnu situaciju, klubovi iz Rusije i Bjelorusije su izbačeni iz svih takmičenja i kako stvari stoje u ovom trenutku tamo ih neće biti naredne sezone. Kada će se vratiti u ovom trenutku teško je reći.