Sjenke nad Münchenom

Kada je mađarski sudac  Sándor Puhl dao znak za početak utakmice Rangers – Olimpique Marseille na Ibroxu, 25. studenog 1992. godina samo rijetki su mogli pretpostaviti što će u budućnosti donijeti natjecanje koje je u tom trenutku bilo transformirano iz nekadašnjeg Kupa prvaka u Ligu prvaka.

Sustav natjecanja u prvoj sezoni je bio takav. Osam momčadi se probilo u fazu po skupinama, samo su dvije mogle u finale. Najmanje greške skupo su se plaćale. Prvaci Engleske (Leeds) i Španjolske (Barcelona) su eliminirani u drugom pretkolu.

U odabranom društvu se našli Marseille, Glasgow Rangers, Club Bruggea i moskovski CSKA u jednoj skupini, dok su u drugoj završili Milan, IFK Göteborg, PSV i Porto. Milan je računajući dva pretkola i šest utakmica u skupini projurio do finala uz gol razliku 23:1.

S druge strane u skupini B za finale su se pomalo neočekivano borili Rangers i Marseille. Do posljednjeg kola.

A onda je Tapie uzeo stvari u svoje ruke

Dva njihova međusobna duela su završila bez pobjednika, u šestom je Marseille gostovao u Belgiji, Rangers je dočekao CSKA. Iako je Francuski prvak imao bolju gol razliku, Škoti su bili u prednosti, jer je prvak Rusije do te utakmice imao samo jedan bod na svom kontu u katastrofalnu gol razliku 2:11.

Međutim stvari su se po Škote počele komplicirati još u susretu četvrtog kola na domaćem terenu kontra Club Bruggea. Jesu oni pobijedili Club Brugge 2:1, ali je velika zvijezda momčadi, sjajni dugokosi Mark Hateley zaradio crveni karton već u 44. minuti. Da stvar bude gora, Olympique je iste večeri drastično popravio svoju gol razliku deklasiravši Ruse 6:0.  Naravno Hateley nije igrao na Vélodromeu, ali Rangersi su uspjeli izvući bod.

U posljednjem kolu Bokšić je već u drugoj minuti zabio gol protiv Bruggea, a Evgeni Plotnikov je na Ibroxu branio nemoguće, pa se Bernard Tapie spremao za München. Rasplet u prvoj sezoni novoformiranog natjecanja barem kada je u pitanju skupina A, ostavio je dosta prostora za sumnju da nije sve bilo regularno.

''Nekoliko godina kasnije sam se susreo s trenerom moskovskog CSKA. Rekao mi je neke stvari o utakmicama, ali nije mi trebao govoriti, već smo svi znali što se dogodilo Bernardom Tapiejem i Marseilleom. Imali smo veliku priliku ući u finale Lige prvaka. I danas se sjećam crvenog kartona kojeg je dobio Mark u utakmici protiv Bruggea'', govorio je veliki menager Rangersa Walter Smith. 

Baš kao što je nekoliko godina kasnije na istom tragu bio baš Hateley koji je priznao kako su mu nudili novac da ne igra protiv Olimpiquea.

''To je bio neki agent kojeg ja nisam poznavao, kojem je opet neki drugi agent dao moj broj telefona. Bila je to osoba koja govori francuski i nudila mi je veliku svotu novca da ne igram protiv Marseillea'', rekao je jednom prilikom Englez koji je kako kažu svjedoci revoltiran crvenim kartonom svoj bijes iskalio u svlačionici.

''Znao sam da se nešto dogodilo, bila je to gorka pilula koju smo morali progutati''.

Ništa se ne prepušta slučaju

I tu nije bio kraj. Marseilleu su bili potrebni bodovi u posljednjem kolu, trebalo je pobijediti Club Brugge. Bernard Tapie je pronašao vezu koja će mu pomoći da dođe do suca iz Rumunjske, Iona Crăciunescua. To je bio tadašnji izbornik Rumunjske Cornel Dinu. Njih dvojica su se već poznavala još od perioda revolucije u Rumunjskoj krajem osamdesetih.

Tada je Dinu predvodio izaslanstvo iz Rumunjske u prijateljskoj utakmici Rumunjske kontra Olimpiquea na Velodromu siječnja 1990. Novac je bio namijenjen žrtvama Ceausescuovih pristaša.

U svojoj knjizi “Misterele lui Mister” (Gospodinove tajne), Cornel Dinu – poznat u Rumunjskoj kao Mister – piše o svom prijateljstvu s Tapiejem i nevjerojatnom zahtjevu vlasnika Marseillea gotovo mjesec dana prije početka skandala s klubom Valenciennes.

Sastali su se u hotelu u u Bruxelles dan prije utakmice. Tadašnji trener Marseillea Goethals je također bio prisutan. Tapie je rekao:

''Cornel, sutra ću pobijediti bez ikakvih problema. Pretpostavljam da znaš da je ovaj stari Goethals iz Brugesa. Preko njega sam poduzeo sve mjere kako bih spriječio Belgijce da nam stvaraju nevolje. Lako ćemo pobijediti. On (Goethals) sada čeka da razgovaram o novcu koji mu je potreban za tu misiju. I ti mi trebaš pomoći sa sucem, pokušao je izgovoriti njegovo ime, ali nije mogao i nemoj da pokaže žuti karton Boliju. Ako se to dogodi, neće moći igrati protiv Milana u finalu. Sudac će za to dobiti 20.000 dolara.

Cornel se u jutarnjim satima sljedećeg dana sastao sa sucem, sve mu lijepo objasnio i nije bilo problema.

''Čekao me u šumi u blizini hotela u kojem je odsjeo. Ukratko sam mu ispričao što se događa i on je htio da se sastanemo u šumi. Tvrdio je da džogira prije utakmice. Znao sam da je voljan napraviti takve stvari za novac, ali bio je uplašen i vrlo oprezan. Kad sam stigao, hodao sam kroz šumu i nakon nekog vremena dotrčao je prema meni. Rekao sam mu što je Tapie tražio i njegov odgovor je bio onaj koji sam očekivao. ‘Trebam napraviti samo to? Ne smijem dati Boliju žuti karton?’ Rekao sam mu: ‘Da, Ion, samo to. Sve drugo što su dogovorili nije tvoja stvar. Kako će ga osvojiti, to je isključivo njihov posao. Večeras se nemoj isticati. Ovaj put to nije potrebno. Scenarij je njihovo djelo. Utuvi si to u glavu. Ti si samo svjedok sa samo jednom obvezom. Što god da on učinio, nemoj mu dati žuti karton'', upozorio je Donu suca.

''Gledao sam utakmicu, moglo se igrati koliko hoćete, Marseille taj susret ne bi izgubio'', objašnjavao je Dinu.

Za nagradu mjesto trenera

Dinu je novac dostavio sucu, a onda je dobio ponudu da trenira baš Olimpique. Večer prije finala se susreo s Tapijem u njegovog rezidenciji. Dobio je torbu s grbom Olimpiquea uz poruku.

''Počni se privikavati na naše boje. Nisam promijenio mišljenje da možeš trenirati moj tim od ljeta. U svakom slučaju, s Goethalsom sam završio'', pojasnio mu je tada Tapie.

Dan kasnije, Olimpique je bio na tronu. U finalnoj utakmici igranoj na legendarnom Olimpijskom stadionu u Münchenu. Čovjek odluke je baš bio Boli koji je zabio nakon jednog kornera u 43. minuti. Samo 24 sata nakon što su pobijedili Milan u spornom finalu, Marseilleu je zbog namještanja utakmice oduzet peti naslov prvaka Francuske.

''Prošlo je trideset godina, trebalo mu je mnogo vremena da umiri svoju savjest. Ali pred sudom koji se bavi ovim slučajem, i koji će pozvati i vas, neće biti komplicirano pokazati da je ono s čime ste me povezali zabluda. OM je pobijedio jer je u to vrijeme, s klubom Milan, bio najbolja ekipa u Europi. Ta sranja nikada neće prestati''.

Optužbe Rumunja Cornela Dinua su skandalozne jer je OM-ova pobjeda u Ligi prvaka i danas mitska i ponos je svih u Marseilleu. Dvadeset i šest godina kasnije nijedan francuski klub nije uspio ponoviti ovaj podvig, čak ni PSG napumpan “naftnim dolarima” iz Katara, u svom stilu će se puno godina kasnije obraniti se Tapie.

Igrači Olimpiquea dopingirani u finalu

Međutim, to nije bilo sve. Jean Jacques Eydelie, veznjak Olimpiquea, još jedan od onih koji su bili aktivni u aferi namještanja utakmica u domaćem prvenstvu se kroz svoju autobiografiju dotakao finala iz 1993. tvrdeći kako su svi njegovi saigrači osim Rudija Völlera - bila dopingiran.

''Prije finala naredili su nam da stanemo u red kako bi primili injekciju. Samo je Voller odbio poslušati. Sjećam se da su mi tijekom utakmice usta bila suha, a moje tijelo nije reagiralo onako kako to obično bude. Zapravo ja nisam niti znao kako bi sadržaj tih injekcija uticao na mene'', napisao je Eydelie.

Wenger: Ja sam upozoravao

UEFA je pokušala pokrenuti istragu, ali je ubrzo slučaj zatvoren zbog zastarjelosti, ali je taj europski naslov Marseillea ostao vječno pod upitnikom. Očito im je na ruku išla činjenica kako je su Tapie i njegov Olimpique pali u Fracuskoj.

''Svi smo znali što se tada događalo, ja sam upozoravao, ali - uzalud. Niti su me slušali, niti su postojali čvrsti dokazi da dokažem svoje teze. Riječ je o najcrnjem razdoblju francuskog nogometa u kojem je vladalo bezakonje, korupcija i doping, a predvodnik tog "smjera" bio je upravo Tapie. Sve što je Eydelie napisao je - istina. Šteta, ponajviše zbog samog Marseillea, koji je tada zaista imaju sjajnu momčad, koja je sve trofeje i titule mogla osvojiti bez prljavih radnji'', reći će godinama kasnije jedan od onih koji se među prvima "suprostavio" Arsene Wenger.

Zanimljivo, Švicarski sudac Kurt Röthlisberger  koji je dijelio pravdu u susretu Marseille - Milan. Izbačen je iz FIFA-e jer je u dresu sa znakom Svjetske nogometne federacije sudjelovao u jednom spotu političke stranke.

Iz nogometa je zauvijek otjeran kad je pokušao podmititi svog "kolegu" španjolskog arbitra, Manuela Diaza Vegu.