Rođen u Mostaru, bio faca u Ciboni, tragično stradao

Dugo vremena je Cibonina devetka bila nedodirljiva. Dugo vremena je bila samo Srebrenkova. Dugo nakon njegove tragične pogibije, svibnja 1983. godine.

Srebrenko je poginuo dva mjeseca prije 26. rođendana. U nekim jutarnjim satima na križanju Ulice baruna Trenka i Strossmayerova parka, tramvaj je žestoko udario u njegov automobil. Tri dana je bio u bolnici, ali spasa nije bilo. Udarac je bio žestok. Njegov veliki prijatelj Aco Petrović je na sprovodu prijatelju na grob stavio medalju, zlatnu koja je pripala igračima Cibone koja je postala prvaka nakon što je u finalu sredila Partizan u dvije utakmice.

Aco ostavio medalju

Te sezone kada se igrao prvi put play off. Stariji će se prisjetiti da je prva utakmica finale serije igrana u Beogradu, jedna od najboljih koja je odigrana na prostoru bivše Jugoslavije. I nije mogla biti drugačija, kada je zaključena nakon tri produžetka. Cibosi su slavili 108:112 uz 23 poena Nakića.

Partizanu nije pomogla ni fenomenalna partija Dalipagića koji je utrpao 50 poena, Moka koji je te sezone došao na mjesto playa umjesto Todorića koji je završio u JNA je stao na 19.

"Ne želim da ta priča sad ispadne isuviše patetična. Učinio sam to od srca.Bio je i vrlo zgodan, pravi Apolon. Onako pravo isklesan. Žene su ga obožavale, a kako sam s njim stalno izlazio u Kavkaz i Saloon, i ja sam kod žena dobro prolazio. Bio mi je poput brata. Njegova me smrt jako potresla" prisjetio se jednom prilikom Aca Trica Petrović.

Rođen u Mostaru

Srebrenko Despot je rođen 9. srpnja 1957. godine u Mostaru. Tri godine kasnije će se njegova obitelj iz Mostara presiliti u Zagreb. U to vrijeme, violončelo je bilo još uvijek ispred košarkaške lopte. Koju će uzeti u kadetima tadašnjeg KK Medveščak. Tamo negdje u periodu kada je krenuo u srednju školu. Juniorski staž će uskoro početi odrađivati u jednom daleko kvalitetnijem klubu, Industromontaži koja je uspjela polovinom sedamdesetih posložiti momčad za ulazak u društvo najboljih.

Novosel ga prepoznao

Ipak, kada je Srebrenko dobio priliku da zaigra u seniorskoj momčadi, to je opet bio niži rang takmičenja. Tu su recimo u to vrijeme tamo su igrali Vlado Vanjak, Mihovil Nakić. Između Industromontaže i Cibone, Srebrenko će malo skoknuti do Amerike. Sveučilište Nebraska, ali nije dugo ostao. Vratio se u Zagreb, kao jedan drugačiji igrač. Prije svega fizički sjajno pripremljen. Novosel više nije čekao. Počeo je slagati jednu novu momčad Cibone u kojoj će važna karika biti upravo Srebrenko.

" Mogao je postati fantastičan košarkaš. Nikad nisam trenirao većeg fajter. Nesreće se dogodila stotinjak metara od mojeg stana. Čuo sam udarac tramvaja u automobil. Baš sam istim raskršćem prošao deset minuta prije njega. Bio je tri ili četiri dana u bolnici. Svaki smo ga dan posjećivali i srce nam se slamalo gledajući ga na aparatima" govorio je Novosel. Koji mu je dao priliku, u sezoni 78/79. Tih sezona je Srebrenko bio treći, četvrti strijelac Cibone. Iza Knege, Nakića, Petrovića.

Novi val, nova Cibona

Novi val je bio na sceni, Novosel je spremao nešto veliko s Cibonom. Ali se još uvijek moralo čekati, jer jednostavno stvari nisu išle preko noći. Cibosi su prijetili, ali do titule nisu mogli. Ipak, dolaze do finala Kupa Koraća 1980. godine. Srebrenko se u to vrijeme često može vidjeti u društvu sjajnog glumca također rođenog u Mostaru, Dragana, prezimenjaka, "Zvečka" je bila centar svijeta. Pa Houra, Malnar i ostatak društva sa basketa. Bez obzira na sve.

"I Srebrenko i ja samo već bili ozbiljni igrači kad smo se – s ostalima koji su voljeli tu igru, a u međuvremenu su je ostavili – nalazili nedjeljama na Tuškancu i igrali basket tri-na-tri. Cijeli božji dan. Zapravo, hakl a ne basket. Tada termin 'basket' još nije ušao u upotrebu", napisao je jednom prilikom Zoran Čutura. I nije samo Srebrenko igrao u Zagrebu, znao je "zabasketati" tijekom ljeta u Zaostrogu odakle je njegov otac. Na legendarnom "Partizanovom" gdje su znali doći najbolji košarkaši Jugoslavije tih godina.

" Izgledom je bio najbliži predodžbi o Apolonu… Nešto viši od dva metra, atletski tip, ravnog držanja, pune usne, plave oči, malo duža plava kosa koja je skakala dok je igrao. Faca. Ljubimac ženskog dijela publike, objekt zavisti muškog dijela publike. Unaprijeđena verzija mladog glumca Keitha Carradinea", dodat će Čutura.

Zaustavio Varajića

Kad nije mogla kroz prvenstvo, Cibona je prvi tofej tih godina uzeti u Kupu. Igralo se u Borovu, Cibosi su slavili u utakmici na malo poena, 68:62, Knego je sa slomljenom čeljusti i bandažom na licu, bio najbolji, međutim Srebrenko je odradio veliki posao u obrani. Varajića je limitirao na dva poena. Jednog Varajića  koji je u to vrijeme igrao svoju najbolju košarku u karijeri. Posljednje veliko finale s Cibonom, Despot je odigrao opet u Kupu.

Opet su slavili, pao je Rabotnički 92:79 uz Srebrenkovih deset poena. Aco je bio njegov veliki prijatelj, protiv Dražena je igrao, nije dočekao da zaigrao zajedno. Sudbina je bila takva kakva jeste. Tko zna kako se bi sa dalje razvijala Srebrenkova karijera, prekinuta u 25 godini. Tragično, ružno.

Cibona ga zaboravila

Nije bio najbolji strijelac, nije bio najbolji skakač, ali je svaki njegov poen imao neku težinu. Igrao je iz ljubavi, igrao je za ljubav. Jednako je volio društvo, kao i košarku. U gomili sjajnih igrača oko sebe, Srebrenko nije imao problem da bude frajer, košarkaški romantik. Znao je to Aco, Mirko, Čutura. Znao je u to vrijeme Zagreb. Koji ga je zaboravio.