Do tog trenutka je bilo nezamislivo. Da jedan klub van one famozne velike četvorke uzme titulu prvaka. Do trenutka kada legendarni dvojac Vujadin Boškov (tehnički direktor), Brane Stanković (trener) nije posložio momčad koja će pokvariti planove najboljima - momčad Vojvodine, one iste sezone kada je Partizan stigao do finala Kupa prvaka.

One iste kada je na površinu isplivala jedna od prvi većih afera Jugoslovenskog fudbala poznatija kao "afera Planinić". Tadašnji golman Željezničara Ranko Planinić je novinaru i publicisti Aliji Resuloviću ispričao kako je njegov klub "prodao" utakmice Hajduku i zagrebačkoj Trešnjevki. Nakon što se informacija probila kroz medije, tadašnji predsjednik Disciplinskog suda FSJ-a Svetozar Savić saopćio je odluku:

– Sud je utvrdio lažiranje utakmica Hajduk – Željezničar i Željezničar – Trešnjevka te je donio jednoglasnu odluku da se Hajduk, Željezničar i Trešnjevka iz Prve lige presele u niži rang takmičenja. Ipak, 9. septembra 1965. godine, nakon poduže rasprave Komisija za žalbe Nogometnog saveza Jugoslavije (NSJ) donijela je odluku po kojoj se ublažavaju kazne na određeni način pomenutim klubovima.

Oni se ne šalju u niži rang takmičenja, već se kažnjavaju oduzimanjem bodova u novom prvenstvu. Željezničaru je oduzeto šest, Hajduku i Trešnjevki po pet bodova. I baš kao u onoj "Šajberovoj aferi" kada je prvi ciljem prošao Vardar, ovaj put je to napravila Vojvodina.

Nitko nije očekivao Vojvodinu na vrhu

Nitko nije mogao očekivati da će baš Vojvodina na kraju uzeti naslov posebno ne nakon problema s kojima se suočila prije starta sezone. Vojvodina je, tog ljeta, ostala i bez nekolicine prvotimaca, dok su pojačanja potražena u Sremu, iz kojeg je pristigao Dobrivoje Trivić, i Mačvi, iz čijih redova je došao Vladimir Savić. Do sedmog kola Vojvodina je igrala onako toplo - hladno, međutim stvari se nekako počele mijenjati nakon trijumfa u jednoj prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Jugoslavije koja se pripremala za kvalifikacionu utakmicu protiv Francuske.

- Možda će nekome zvučati čudno, ali zapamtite: ako Vojvodina bude ovako igrala u prvenstvu, biće prvak! To je rekao legendarni Aleksandar Tirnanić, koji je tada obavljao funkciju predsjednik selektorske komisije NSJ. I bio je u pravu. Vojvodina je ušla u seriju od deset utakmica bez poraza, pobijedivši u gostima Partizan, Dinamo i Crvenu Zvezdu. Naslov prvaka je osigurala u 22. kolu nakon što je u Novom Sadu još jednom sredila Partizan golom te sezone sjajnog Silvestera Takača. Na kraju je popularna "Voša" imala osam bodova više od drugoplasiranog zagrebačkog Dinama.

- Mi smo imali cilj od prvog dana priprema, također smo isti cilj imali i godinu prije, ali tada nije bilo toliko realno da budemo prvaci. Iako smo počeli porazom u Skoplju od Vardara, kako je sezona odmicala, mi smo bili sve bolji. Pobijedili smo Partizan u Novom Sadu, " tukli" Dinamo u Zagrebu, a jedno poluvrijeme promijenilo je sve - gostovali smo Crvenoj Zvezdi u Beogradu i na poluvremenu smo vodili 3:0. To je bio ogroman uspjeh, za nas prva i najveća potvrda da ne maštamo u prazno. Na poluvremenu, ušli smo u svlačionicu i bili smo bez riječi. Nakon te utakmice, bilo je jasno da moramo biti prvaci, prisjetio se jednom prilikom Takač koji je postigao te sezone 13 golova u trideset utakmica.

Eliminiran Atletico, zamalo i Celtic

I opet nitko nije mogao očekivati da će se ova sjajna priča Vojvodine nastaviti naredne sezone u Kupu prvaka. Naravno, kao prvak Vojvodina je igrala tadašnji Kup prvaka te je u prvoj rundi eliminirala Admiru iz Beča. Nova prepreka je bio slavni Atletico Madrid. Takač, golman Pantelić i Petar Brzić u 86. minuti su osigurali Vojvodini veliku prednost pred revanš, bilo je 3:1. U revanšu Aragonés i Adelardo su uzvratili, pa se po pravilu igrala treća utakmica

Vodstvo Atletico je ponudilo Novosađanima 40.000 dolara za pristanak da se utakmica odluke odigra u Madridu, šo su ovi i prihvatili. Ta treća utakmica je bila onako baš luda. Atletico je do desete minute vodio 2:0, ali su Takač u 28. te Radović u 65. minuti vratili Vojvodinu u život, odveli utakmicu u produžetke. I tamo je Takač opet zabio pa je Vojvodina prošla dalje, a težinu ostvarenom rezultatu dala je i činjenica su gosti utakmicu završili s osmoricom. Pušibrk i Trivić su isključeni, Sekereš je bio povrijeđen.

Nakon ove utakmice, Vojvodina i Takač su realizirali transfer u Rennes.
- Mene su već ranije pratili u nekim utakmicama domaćeg prvenstva. U nekim sam igrao na poziciji centarfora jer im je baš takav igrač trebao. Ugovor s potpisao, još prije prve utakmice u Madridu, ja sam već potpisao za Rennes. Možda ljudi nisu vjerovali da možemo da pobijedimo Atletico, ne znam, ali takvo je vrijeme bilo, govorio je Takač.

Novac od transfera je uložen u stadion, napravljeni su reflektori, prije nego što će u Novi Sad doći jedna od najboljih momčadi tog vremena, ona slavna Celtica. 25.000 gledalaca je dočekalo tada neporaženu momčad Jocka Staina. Nije bilo Trivića i Pušibrka zbog kartona, ali ni prodatih Takača, Pavlića i Nikolića.

Bez obzira na to, Vojvodina je odigrala čvrsto, hrabro, na kraju je i pobijedila 1:0 golom Milana Stanića dvadeset minuta prije kraja.

- U napadu nam je nedostajalo čak pet važnih igrača.Imali smo nekoliko šansi, ali realno, to nisu bile baš one stopostotne prilike. Gol koji je postigao Stanić je bio više plod sreće nego neke organizirane akcije. Međutim, dali smo sve od sebe i pobijedili, vratio je godinama kasnije film Radivoj Radosav.

U revanšu se Vojvodina držala, sve je mirisalo na novu majstoricu, sve do drugog minuta nadoknade kada je baš onako u otočkom stilu Billy McNeill glavom savladao Pantelića. Celtic je otišao do kraja te godine, osvojio je sve trofeje koje je mogao, a njegovi igrači su pričali o tome kako je Vojvodina bila najbolja momčad protiv koje se igrali. Sljedeće sezone je pod vodstvom novog trenera, Zdravka Rajkova igrala u tadašnjem Kupa sajamskih gradova. Uspjela je doći do trećeg europskog četvrtfinala u samo šest godina. Nije bila treća sreća, eliminirana je od Bologne.

Ljupko Petrović ponovio naslov

Puno godina kasnije, Ljupko Petrović će s Vojvodinom napraviti još jedan podvig. S mladim igračima poput Siniše Mihajlovića, Slaviše Jokanovića, Vujačića, Vorkapića uz iskusnog Miloša Šestića, Vojvodina je drugi put u povijesti bila prvaka. Ipak, ta generacije je u Europi napravila jako malo, a uskoro su opet najbolji igrači završili u Zvezdi i Partizanu.