Chalana, mali genije na lijevom krilu

Dolazak u Francusku 1984. godine na Europsko prvenstvo za Portugalce je bio nešto potpuno novo. Prvi nastup među najboljim reprezentacijama kojih je tada još uvijek bilo samo osam. Portugal je završio u skupini zajedno s Zapadnom Njemačkom, Španjolskom i Rumunjskom.

Bilo je veliko pitanje što mogu napraviti. Polufinale svakako nije bilo u planu. Međutim, već u prvoj utakmici je legendarni Bento bio nesavladiv. Protiv starih rivala Španjolaca, opet remi. Za polufinale su u posljednjem kolu trebali nešto više, morali su tući Rumunjsku. I uspjeli su.

Na devet minuta prije kraja, Nené je pogodio. Portugal je otišao u polufinale kao drugi, ali tamo ga čekala Francuska, domaćin, s nezaustavljivim Platinijem. Vélodrome je krcat, Portugal za većinu nije imao nikakve šanse.

Ali tako nisu mislili Bento, Magalhaes, Rui Jordao i sjajni omaleni brko na lijevom krilu s brojem četiri na leđima -  Fernando Chalana.

Skoro izbacili Francuze

Francuzi jesu preko Domerguea stigli do vodstva rano, jesu igrali dobro, stvarali prilike, ali je Bento branio fenomenalno.  I nakon što se domaća reprezentacija ispromašivala, baš taj simpatični brko je poslao jednu loptu s lijeve strane,  Jordao je izjednačio.

Na skoro isti način je osigurao i prednost svojoj reprezentaciji, opet je bio asistent taj Chalana. Francuska je bila na koljenima. I onda je uslijedio jedan od tih povrataka koji se pamte. Domergue za izjednačenje, Platini za pobjedu u 119. minuti.

- Išli smo polako, korak po korak ... Na kraju svake utakmice pogledali bismo se i rekli 'pa, ovo još uvijek ide dobro' ... Mislim da smo mogli proći do finala. Protiv Francuske je bilo jako teško, nitko nije ništa očekivao od nas, a mi smo igrali dobro. Mogli smo ih i pobjediti. Sjećam se dvije velike šanse za gol Nenéa. Za sve ono što smo napravili u Francuskoj, zaslužni smo bili mi igrači i stručni stožer. Ostali ljudi oko reprezentacije jednostavno nisu bili na visini zadatka.Nisu bili dorasli, tvrdio je bez problema legendarni Chalana.

Zanimljivo, Chalana je nakon utakmice tražio razmjenu dresova s Platinijem, ovaj nije pristao.

- Nije htio, bio je to neelegantni stav. Nakon Eura 84, otišao sam u Bordeaux i susreo se polufinalu Kupa UEFA, dok je on igrao za Juventus. Ali nismo ni razgovarali," otkriva Chalana.

Ostao u Francuskoj

Partijama na Europskom prvenstvu, Chalana je osigurao i transfer, prelazak bap u francuski Bordeaux, ali to nije bilo to. Bordeauxov ambiciozni predsjednik iz tog vremena Claude Bez izdvojio je 2,3 milijuna funti na čovjeka koji je skoro šokirao Platinija i suradnika. Benfica je od tog transfera izgradila treći prsten na svom stadionu. U tom trenutku je igrao Patrickom Battistonom, Alainom Giresseom, Bernardom Lacombeom i Tiganom - a Bez se nadao da će "Chalanix" svoje francuske prvake pretvoriti u neukrotive Gale. Skoro je to učinio.

-  On je odgovor Portugala Georgeu Bestu ili Paulu Gascoigneu. Priča u geniju s nedostatkom. Godinama prije Futrea, Figa, Simaa, Quaresme, Ronalda ili Nanija, Chalana se smatrao prvim doista velikim krilnim igračem Portugala.  Bio je tipičan Portugalac iz 1980-tih, nizak, s velikim brkovima. Mnogi su ga ljudi znali zvati" Asterix "ili" Chalanix ", za druge je pak bio " Pequeno Genial "(Mali genij), reći će portugalski sportski novinar Rui Catalao.

Luís Filipe Vieira, predsjednik Benfice u svom stilu opisuje čovjeka koji je najvećim dijelom karijere ono svoje najbolje dao baš u dresu ovog kluba.

- Naš mali genij bio je toliko velik da je čak teško pretočiti u riječi magiju njegovog nogometnog potencijala. Nevjerojatan dribling, finte, fenomenalan osjećaj za pravi centrašut. Godinama smo bili očarani njegovim nastupima kako u dresu Benfice, tako i reprezentacije.  Chalana je u ostao srcima svih koji su ga imali priliku gledati kako igra, njegova je veličina sastavni dio povijesne baštine Benfice i njegov status idola i dalje je nadahnuće za mlađe ljude, tvrdi Vieira.

Supruga je vukla konce

Igrajući za Benficu, u periodu od 1976. godine, do prelaska u Bordeaux, Chalana je uzeo pet titula prvaka, tri Kupa. Za reprezentaciju je debitirao jako mlad, sa 17 godina, igrao je sjajno, međutim nakon prelaska u Francusku sve se promijenilo.  Veliki trener, Sven-Göran Eriksson je kao najveći problem predstavio suprugu koja je ujedno i bila menadžer Portugalcu.

Anabel Chalana bila je supruga i agentica Fernanda i kažu je mogla dobiti sve što želi. Recimo ako već nije imala pravo da putuje na Europsko pvenstvo, ona je u Francuskoj završila kao akreditirana novinarka. Kada je Bordeaux objavio dogovor s Fernandom, javila se Boavista čije je vodstvo tvrdilo kako je ranije sve dogovoreno baš s Anabel.

Portugalski novinari koji su u to vrijeme pratili karijeru Chalane, tvrde kako je Anabel  bila izvor vijesti za novinare i problema za njena supruga. Navodno je potrošila veliku većinu njegove love, kasnije ga ostavila. Chalana nije prihvatio takva razmišljanja.

- Eriksson me razočarao kao čovjek. Pričati tako o mojoj bivšoj supruzi. Da je ona krivac zbog čega sam napustio Benficu, da je ona potrošila moj novac, nema smisla, rekao je jednom prilikom Chalana.

Chalana se još jednom vratio u Benficu krajem devedesetih, tri sezone, jedan naslov prvaka, jednu je odigrao i za Belenenses.Estrela Amadora drugoligaš je bio njegov posljednji klub. Oprobao se kasnije kao trener, uglavnom asistent na klupi Benfice. António Simões, jedan od najboljih portugalskih igrača svih vremena, također lijevo krilo je najbolje opisao " Chalanixa"

- Često sam sa svojim prijateljem Eusébiom razgovarao o tome koji igrači bi se mogli naći u onoj najboljoj postavi Benfice iz šezdesetih. Obojica smo se složili s konstatacijom, samo dvojica. Chalana i Joao Vieira Pinto. Chalana je 1984. godine u reprezentaciji bio ono što je Eusébio 1966. godine na Svjetskom u Engleskom. Ja sam bio sjajan igrač, ali je Chalana bio bolji od mene. On je bio genij. Lopta se jednostavno lijepila za njegove noge. Recimo Futre je svoju genijalnost usmjerio na odnos s loptom, on i lopta su bili spektakl, dok su Chalana i lopta bili spektakl i igra.