Camataru, jedina lažna Zlatna kopačka u povijesti

Dudu Georgescu je kao igrač Dinama iz Bukurešta uz 33 postignuta gola postao prvi Rumunj koji je osvojio Zlatnu kopačku 1975. godine.

To isto je uspio ponoviti i dvije godine kasnije, ovaj put je na kontu imao 47 golova. Kada je na standardnoj ceremoniji veliki Eusébio uručio priznanje još jednom Rumunju, ništa nije izgledalo neobično.

Rodion Camataru, još jedan igrač bukureštanskog Dinama se našao na tronu. 44 gola iz 33 utakmice. Jednom čovjeku, bolje rečeno igraču ipak jeste.

Legenda kaže kako je Toni Polster (sjećate se ovog sjajnog napadača), u jednom trenutku došao do informacije kako je Rodion Camataru postigao još jedan hat-trick i time ga prestigao na vrhu liste najboljih strijelaca Europe.

''Ne idem u Monte Carlo. Iz tjedna u tjedan čitam vijesti, nije mi jasno kako jedan igrač za tako kratko vrijeme može postići toliko golova. To nije lako nigdje napraviti, pa niti u ligi kakva je rumunjska'', tvrdio je tada napadač Austrije iz Beča.

Golove postizao kao na traci

U čemu je bio problem? 10. svibnja 1987. Camataru je još uvijek bio najbolji strijelac Rumunjske s 20 golova, 25. lipnja konačno je zatvorio prvenstvo sa svojim 44. golom. Po broju golova, Camataru je u toj završnici prvenstva bio nezaustavljiv. Zabijao je kao na traci. U jednoj utakmici četiri, jednoj čak pet, na kraju tri. U šest posljednjih kola je nevjerojatno popravio statistiku, s 23 na 44 gola. Naravno, da ne bude zabune, golovi nisu izmišljeni, Camataru ih je postigao, ali 19 golova, u šest utakmica ili čak 21 za posljednjih sedam kola. Realno, nešto nije bilo u redu.

Čelnici saveza su tvrdili kako nikakvih "nepravilnosti" tu nema.

''Golovi Rodiona Camatarua su postignuti regularno, tu nema dileme. To su pokazale snimke sa svih pregledanih utakmica.''

Jednako tako branio se i sam Rodion:

''Ja sam dao te golove, nitko me nije pustio! Ni za što me nisu službeno optužili niti tražili da vratim trofej. Uostalom, zašto netko ne pita Polstera kako je postigao 39 golova?"

Ipak stvari će isplivati na površinu nakon pada režima Nicolaea Ceausescua. Među prvima je progovorio Cornel Dinu, državni tajnik za sport koji se vratio u prošlost tvrdeći ono što su mnogi znali, pa i neki novinari.

Kakav je zadatak imao Camataru?

Nakon što je Universitatea iz Craiove uzela dvije uzastopne titule i uhvatila četvrtfinale Kupa prvaka, odnosno polufinale Kupa UEFA vlast je shvatila važnost nogometa i bazirala se na jačanje klubova iz prijestolnice. "Vlast" u klubovima se dijelila među političarima i različitim institucijama, od policije, vojske do tajnih službi. Dva najveća kluba iz Bukurešta, Dinamo i Steaua, ustvari su bili klubovi (tajne) policije, odnosno vojske.

Rođaci i favoriti diktatora koristili su pojedine klubove kao figure u njihovim igrama moći. Mnogi igrači su bili na ovaj ili onaj način povezani sa zloglasnom Securitate-om. Camataru je na početku svoju karijere baš igrao za Universitateu i to vrlo dobro, te je bio jedan od najzaslužnijih za velike uspjehe ovog kluba. Ukupno 122 gola je postigao igrajući za ovaj klub od 1974. godine, pa sve do 1986. Bio je jedan od glavnih igrača reprezentacije Rumunije. Pamti se njegov gol Englezima na Wembleyju.

Usluga za uslugu

Upravo je 1986. godine Camataru potpisao za Dinamo, a navodno je vlast već bila upetljala svoje prste prilikom transfera jer je dobio obećanje da će moći potpisati za neki klub u inozemstvu nakon tri godine provedene u Dinamu. Elen Ceausescu je bila alfa i omega Dinama, a njen miljenik je upravo bio Rodion. Zato i ne čudi što je Camataru tako lako i brzo popravio svoju statistiku najboljeg strijelca.
Navodno su defenzivci na suprotnoj strani znali što moraju raditi. Jedan od onih koji je također imao što reći bio je Marcel Răducanu, nekadašnji sjajni igrač koji je pobjegao 1981. godine u tadašnju Zapadnu Njemačku te je bio osuđen od vladajućeg režima Ceausescua na pet godina i osam mjeseci zatvora. Jer ga izdao baš Camataru.

Pročitajte još

Big Jack - prgavi Englez na klupi Irske

''Rodio je radio za Securitateu, bio je nositelj mrežnog dosjea br. R 225078, imao je kodno ime "Doru", međutim to je bila prošlost, ne želim se vraćati na tu temu.''

Camataru je tvrdio kako jeste dao neke podatke o Marcelu, ali tek nakon što je ovaj napravio problem u svlačionici prilikom gostovanje Rumunjske u Dortmundu.

''Ja sam igrao u jednom, on u drugom klubu i nisam mogao imati informacije o tome kakvi su njegovi planovi. Jesam, dao sam izjavu Securitatei, ali kao i mnogi drugi igrači nakon incidenta kojeg je napravio u svlačionici. Nisam ga špijunirao'', reći će Camataru.

Ipak nagrada Polsteru

Međutim puno godina kasnije pojavili su se dokumenti u kojima se jasno vidi da je Camataru obavljao određene poslove za tajnu policiju, u vrijeme kada je reprezentacija putovala na gostovanjima. Pa i te 1982. godine. Ipak, na kraju nakon svih godina, utvrđeno je kako se nekada prvom strijelcu Europe ne može dokazati da je radio za Securitateu, a najveću satisfakciju ipak je dobio Toni Polster kojem je 1990 godine službeno potvrđen status najboljeg strijelca, dok je Rodion Camataru ostao jedini igrač koji je izbrisan s liste osvajača Zlatne kopačke. Camataru jeste otišao u inozemstvo, postao je jedan od prvih Rumunja koji je zaigrao izvan zemlje, preselivši se u Charleroi u Belgiji.

Potom je igrao za Heerenveen u Nizozemskoj, prije odlaska u mirovinu 1993. godine.