Znanstvenici u potrazi za antimaterijom

Ali sve što danas vidimo u svemiru, od najmanjeg kukca na Zemlji do najveće zvijezde, sastavljeno je od čestica materije čiji se antimaterijski blizanci ne mogu pronaći nigdje.

Znanstvenici su ovaj tjedan u golemom podzemnom europskom laboratoriju došli korak bliže rješavanju te zagonetke stvorivši antimaterijsku česticu - atom "antivodika".

"Htjeli smo ustanoviti hoće li se vodik u materiji i antivodik u antimateriji ponašati jednako", rekao je Jeffrey Hangst iz Europske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN).

Otkriće čak i najmanje razlike koja bi mogla objasniti očiti disparitet materije i antimaterije uzdrmao bi Standardni model fizike, službenu teoriju o fundamentalnim česticama koje čine svemir.

Ali, ponešto razočaravajuće, posljednji i "dosad najprecizniji ispit" nije otkrio nikakve razlike u ponašanju atoma vodika i antivodika. Još ne.

"Zasad, izgledaju jednako", rekao je Hangst.

Standardni model, koji objašnjava postanak i ponašanje vidljivog svemira, nema objašnjenje za nestanak antimaterije.

Znanost pretpostavlja da je Veliki prasak proizveo čestice materije i antimaterije u parovima jednake mase, ali suprotna električnog naboja.

Problem je u tome što čestice, kada se susretnu, anihiliraju jedna drugu i iza sebe ne ostavljaju ništa osim čiste energije, što je princip koji pogoni imaginarne svemirske brodove u "Zvjezdanim stazama".

Fizičari vjeruju da su se materija i antimaterija dotaknule i implodirale nedugo nakon Velikog praska, što znači da današnji svemir ne bi trebao sadržavati ništa osim ostataka energije.

Međutim, znanstvenici kažu da materija, odnosno sve ono što možemo dotaknuti i vidjeti, čini samo 4,9 posto svemira.

Tamna tvar, tajanstveni sastojak svemira koji se ne može vidjeti i čije je postojanje znanost dokazala samo posredno zbog njezina gravitacijskog djelovanja na druge objekte, čini 26,8 posto svemira.

Tamna energija, još jedan nevidljivi sastojak pomoću kojeg se svemir širi, ispunjava preostalih 68,3 posto.

 Antimaterija stoga zapravo i ne postoji, osim u rijetkim i kratkotrajnim česticama stvorenim visokoenergetskim zbivanjima poput kozmičkog zračenja. Ili ako je ne stvore u CERN-u.

Neki teorijski fizičari vjeruju da se nestala antimaterija možda može pronaći u nepoznatim dijelovima svemira, u antigalaktikama sastavljenim od antizvijezda i antiplaneta.

U CERN-u pokušavaju odgonetnuti tajnu koristeći se najjednostavnijim atomom materije - vodikom, koji se sastoji od jednog elektrona i protona.

Ondje stvaraju atome antivodika i drže ih u magnetskoj klopci kako ne bi došli u dodir s materijom i međusobno se poništili, odnosno anihilirali se.  

Zatim proučavaju reakcije atoma na lasersko svjetlo. Atomi različitih tipova materije upijaju različite frekvencije svjetlosti i po važećoj teoriji vodik i antivodik trebali bi apsorbirati isti tip.

Zasad, to tako i jest.

Znanstvenici se, međutim, nadaju da će se razlike pojaviti kada eksperiment dodatno unaprijede i učine ga preciznijim.