Zašto se kitovi nasukavaju

Znanstvenici već dugo znaju da kitovi zubani nerijetko umiru u agoniji i životom plaćaju izloženost s brodskim sonarima – spravama za istraživanje podmorja. Sad se saznalo i zašto. Kitovi, baš kao i ronioci, mogu stradati od dekompresijske bolesti..

Na prvi pogled, objašnjenje koje je u časopisu 'Royal Society' objavio 21 znanstvenik, čini se nevjerojatnim. Milijuni godina evolucije pretvorili su kitove u savršeno kalibrirane ronilačke strojeve koji mogu satima roniti u potrazi za hranom u tamnim morskim dubinama. Iako su sisavci, njihov organizam u takvim uvjetima usporava rad srca i protok krvi kako bi sačuvali kisik, prenosi Express.hr.

Stoga je izgledalo gotovo nemoguće da bi tako sjajan ronilac kao što je kit, mogao patiti od nakupljanja dušika u venama i da bi mu se moglo dogoditi ono što se događa roniocu amateru i početniku, kad prenaglo izroni na površinu?

Odgovor je jednostavan – kitovi zubani - osobito jedna vrsta poznata kao cuvier - postaju jako prestrašeni.

"U prisutnosti sonara oni su pod stresom i ubrzavaju plivanje kako bi se što prije udaljili od izvora zvuka, mijenjajući svoj stil ronjenja", piše supotpisnica teksta Yara Bernaldo de Quiros, istraživačica na Institutu za zdravlje životinja na Sveučilištu Las Palmas de Gran Canaria u Španjolskoj.

"Odgovor na stres nadjačava njihov nagon za ronjenjem, zbog čega životinje akumuliraju dušik. To je poput adrenalina", dodala je. Jedna vrsta sonara posebno izbacuje te kitove iz ravnoteže, piše France24.

Razvijen 1950-ih godina radi otkrivanja podmornica, srednji frekventni aktivni sonar (MFAS) danas se koristi u pomorskim patrolama i vježbama, osobito u NATO svezu.Od 1960, brodovi su počeli emitirati podvodne signale u rasponu od oko 5 kHz i tada je počelo ugibanje kitova zubana naročito u Mediteranu..

Između 1960. i 2004. godine zabilježen je 121 atipično masovno nasukavanje a čak ih je 40 bilo povezano s pomorskim aktivnostima. Nije bila riječ o pojedinačnim nasukavanjima bolesnih ili starih životinja, niti masovna pojava kao ona na Novom Zelandu kad ih se nasukalo više od 200. U Mediteranu bi se obično na obali pronašlo nekoliko životinja u razmaku od nekoliko kilometara. Najsmrtonosnija je epizoda iz 2002. godine, kad se nasukalo 14 kitova na Kanarskim otocima tijekom 36-satne vojne vježbe.

"U roku nekoliko sati od raspoređivanja sonara, životinje su se počele pojavljivati na plaži", rekao je Bernaldo de Quiros.

Kitovi nisu pokazivali nikakve znakove bolesti ili oštećenja: imali su normalnu tjelesnu težinu, i nisu imali lezije ili infekcije kože,no unutar njihovog organizma to je bila druga priča. Mješavine plinova dušika ispunjavale su žile, a mozak im je krvario.

Autopsije su također otkrile oštećenje drugih organa, kao i kičmene moždine i središnjeg živčanog sustava.

Kao i kod visinske bolesti, slično kao i kod ljudi, mjehurići dušika u krvi razlikovali su se po vrsti i intenzitetu. Studija iz 2003. godine o prirodnoj povezanosti između sonara i smrti kitova dovela je do toga da je Španjolska 2004. godine zabranila takve pomorske vježbe oko Kanarskih otoka.

"Do tada su Kanari bili hot-spot ovakvih netipičnih nasukavanja, a nakon moratorija nije se više ponovilo ni jednom", rekao je Bernaldo de Quiros. Autori su pozvali da se slične zabrane prošire i na druge regije gdje se zna da se skupljaju kitovi. Kit cuvier raste do sedam metara i hrani se uglavnom lignjama i ribama na većim dubinama.

Njegov oblik usana izgledaju kao da se smiješe. Na crvenom je popisu ugroženih vrsta IUCN-a i smatra se da ih ima od 5.000 do 7.000. Osim sonara, ugrožavaju ih sudar s brodovima, zagađenje oceana i mijenjanje staništa zbog klimatskih promjena.