Za navigaciju na Mjesecu, umjesto GPS-a, služit će umjetna inteligencija

U narednim godinama NASA planira vratiti ljude na Mjesec i tamo izgraditi pravu, stalno nastanjenu, bazu. Ona će morati imati kontinuirane izvore energije, za što se već pripremaju nuklearni reaktori, potom telekomunikacijske sustave, kao i načine za očuvanje života, proizvodnju i čuvanje hrane, kisika i vode.

Jednom kada riješe osnovne životne potrebe, u NASA-i će astronautima morati omogućiti i bezbrižno kretanje Mjesečevom površinom. Za to se već razvijaju novi lunarni roveri, a kako se oni ne bi u Mjesečevoj pustinji izgubili, morat će imati i ugrađen navigacijski sustav, javlja Bug.

Kakav navigacijski sustav može raditi na Mjesecu, kad tamo (još) nema navigacijskih satelita, a nema niti ulica, gradova i ostalih ključnih točaka, prema kojima bi se ljudi ili njihovi navigacijski sustavi mogli orijentirati? NASA je na ovo pitanje odgovorila dvojako.

Kao prvo, njihova bi kolonija na Mjesecu trebala biti opremljena lokalnom bežičnom mrežom LunaNet, koja će nuditi usluge komunikacije i navigacije. Te će usluge biti ograničene na manje područje, no postoji i rješenje za astronaute koji će se uputiti i na istraživanja regija nepokrivenih signalom.

U snalaženju u Mjesečevim prostranstvima pomoći će im sustav umjetne inteligencije, koji se razvija u NASA-inom laboratoriju Goddard. Kao osnova za "učenje" i upoznavanje s krajolikom uzeti su podaci sa sonde Lunar Reconnaissance Orbiter, koja snima Mjesečevu površinu u detalje.

Točnije, iskorišteni su podaci o reljefu dobiveni njezinim laserskim visinomjerom. Tako je stvorena detaljna topografska karta Mjeseca, koju je umjetna inteligencija "naučila napamet".

Drugi korak je izrada modela koji te reljefe prepoznaje na fotografijama snimljenima s površine Mjeseca. Kada se, dakle, astronaut uputi roverom ili pješice u istraživanje, moći će snimiti fotografiju okoliša, ili više njih, a AI će iz te panorame zaključiti gdje se on točno nalazi.

Cilj ekipe koja razvija ovaj sustav jest dovesti ga do preciznosti geolokacije od oko 9 metara, što smatraju sasvim dovoljno točnim lociranjem za potrebe istraživanja Mjeseca.

Slična tehnologija bi se, kažu, mogla iskoristiti i na Zemlji, u zabačenim područjima gdje je GPS nedostupan zbog konfiguracije terena ili interferencije s drugim sustavima.