Patuljasti planet Sunčevog sustava krije veliki slani ocean, možda i život
NASA-ini znanstvenici koji rade na analizi podataka dobivenih (krajem 2018. godine umirovljenom) sondom Dawn, objavili su da su "razriješili tajnu Ceresa".
Naime, svemirska sonda Dawn imala je osnovnu misiju istraživati protoplanete u asteroidnom pojasu Sunčevog sustava, Vestu i Ceres. Na ovom je potonjem još u svojem radnom vijeku zabilježila do sada neobjašnjivu pojavu.
S visine od oko 35 kilometara snimila je u visokoj rezoluciji vrlo sjajne površine, naslage natrijevog karbonata.
Analiza je pokazala da bi iste mogle dolaziti od tekućine koja je dospjela na površinu te potom isparila, ostavljajući za sobom sjajnu i reflektivnu "slanu koru".
No, sve do sada nije bilo jasno odakle bi ta tekućina mogla doći.
U razrješenju ovog misterija korišteni su detaljni podaci o Ceresu i njegovoj unutarnjoj strukturi dobiveni pri kraju misije Dawn.
Analiza je pokazala da vrlo vjerojatno ispod površine ovog patuljastog planeta postoji ocean, odnosno velika količina vode obogaćene solima. Proučavanjem gravitacijskog polja zaključeno je kako je ovaj ocean, ili rezervoar, dubok oko 40 kilometara i širok nekoliko stotina kilometara.
Ovim otkrićem tekuće slane vode, Ceres se svrstava uz bok Enkeladu (ledenom mjesecu Saturna) te Europi (isto tako ledenom mjesecu Jupitera) kao mogući kandidat za pronalazak izvanzemaljskog života u našem "susjedstvu", unutar Sunčevog sustava.
Minerali otkriveni na ovom patuljastom planetu ključni su sastojci života, poručili su iz NASA-e.
Za razliku od spomenutih, Ceres nema matični planet čiji bi ga gravitacijski utjecaj grijao i održavao vodu tekućom. No, njega su vjerojatno grijali udari asteroida i tako održavali nekada, a možda i danas, podzemni ocean u tekućem stanju, prenosi Bug.
Ceres (ili u prijevodu Cerera) je patuljasti planet i najveće svemirsko tijelo u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera.
On je i prvi otkriveni asteroid, otkrio ga je talijanski katolički svećenik, redovnik i astronom Giuseppe Piazzi u prvoj noći 19. stoljeća (1. siječnja 1801. godine). Status patuljastog planeta ima jer ga je vlastita gravitacija oblikovala u sferu.
Veličina mu je 959,2×932,6 kilometara, oko svoje se osi okrene za oko 0,38 dana, dok mu za jednu orbitu oko Sunca treba 1.680 dana. Od Sunca je udaljen između 2,55 AU (u perihelu) pa do 2,98 AU (afel).
