Na Veneri ipak nema života?

Britanski znanstvenici objavili su prošloga rujna potencijalno revolucionarno otkriće. Njihova su mjerenja radioteleskopima pokazala da je na Veneri prisutna velika količina molekula fosfana (PH3), a visoku koncentraciju od 20 dijelova na milijardu, koju su pritom izmjerili, nisu mogli objasniti drugim mehanizmima nastanka.

Stoga su postavili hipotezu da je fosfan na Veneri rezultat djelovanja nepoznatih mikroorganizama u negostoljubivoj atmosferi drugog planeta Sunčeva sustava, odnosno da na Veneri možda postoji neotkriveni život.

Neki su tada predlagali da se na Veneru pošalju nove sonde koje bi analizirale atmosferu Venere izbliza kako bi se potvrdilo ili demantiralo otkriće velike količine plina fosfana, mogućeg "biopotpisa" neke moguće kolonije mikroorganizama koji žive u oblacima sumporne kiseline.

Ovo otkriće dobiveno je analizom apsorpcijskih linija u svjetlosnom spektru, a nedugo po njegovom objavljivanju mnogi su znanstvenici izrazili sumnju u ispravnost tumačenja podataka britanskih im kolega.

Najdalje su u opovrgavanju ove hipoteze otišli znanstvenici sa sveučilišta Washington (u suradnji s NASA-om i drugima), koji su svojim modelima pokušali interpretirati iste podatke koje su imali astronomi Kraljevskog astronomskog društva prošle godine. Drugim riječima, izvanzemaljski život na Veneri demantiran je i bez slanja sonde na taj planet.

Američki astronomi u istim tim podacima nisu pronašli znakove fosfina (PH3), već sumporov dioksid (SO2). Ovaj spoj treći je najzastupljeniji u Venerinoj atmosferi i ne smatra ga se znakom života na tom planetu.

Njihov rad, koji će uskoro biti objavljen u Astrophysical Journalu, pokazuje kako se signal na frekvenciji od 266,94 GHz lako može krivo protumačiti kao znak fosfina, a da je zapravo, djelomično ili u potpunosti, riječ o signalu sumpor(IV) oksida, javlja Bug.

Osim toga, pokazali su da izvor spornoga signala nisu Venerini oblaci već dijelovi atmosfere 80 kilometara iznad njih, gdje bi se molekule fosfina mogle zadržati iznimno kratko vrijeme (kraće od jedne sekunde) prije nego bi se raspale.

Dušikov dioksid u mezosferi Venere daleko je, kažu ovi znanstvenici, prihvatljivije objašnjenje podataka prikupljenih radioteleskopima JCMT i ALMA nego što je to izvorno tumačenje koje je spominjalo fosfin i njegov biološki proces nastanka.

Za pogrešno tumačenje "okrivili" su tadašnje konfiguracije antena radioteleskopa kojima su ostvarena opažanja. One su, naime, dovele do pojave "razrjeđivanja" apsorpcijskih linija svjetlosnog spektra, pa su britanski astronomi pogrešno zaključili da su neki signali posljedica fosfina, a ne sumporovog dioksida, stoji u novom znanstvenom radu.

Ova analiza pokazuje da se rezultati dobiveni radioteleskopima mogu protumačiti i drugačije, odnosno da je njihovo alternativno objašnjenje istog mjerenja – jednostavnije i ne implicira postojanje života na Veneri.