Lunarna banka gena čuvat će genetski materijal ugroženih vrsta sa Zemlje

Bezbrojne zemaljske vrste na rubu su izumiranja. Neki su procesi nezaustavljivi, no život bi se ipak mogao spasiti, smatraju znanstvenici.

Neki od njih, poput onih iz Smithsonianovog nacionalnog zoološkog vrta i instituta za očuvanje biologije predlažu odvažno i inovativno rješenje: uspostavljanje biospremnika na prirodno hladnim površinama Mjeseca.

To je, smatraju oni, idealno mjesto za očuvanje genetskog materijala ugroženih vrsta.

Temperature tekućeg dušika

Inspiracija za ovu ideju, predstavljenu u časopisu BioScience, došla je od Svalbard Global Seed Vaulta, podzemnog skladišta na udaljenom norveškom otoku Spitsbergenu u kojem se čuva golema kolekcija sjemena usjeva.

Kako na Zemlji ne postoji mjesto na dovoljno hladno da bi se u njemu izgradilo pasivno spremište koje će održavati temperaturu na -196°C, znanstvenici su se dosjetili Mjeseca, točnije njegovih trajno zasjenjenih područja (PSR) kao idealnog mjesta za postavljanje ovog biorepozitorija.

Riječ je o terenu punom kratera blizu sjevernog i južnog pola Mjeseca koja nikada ne primaju izravnu sunčevu svjetlost i zbog toga se smatraju među najhladnijim mjestima u Sunčevom sustavu s temperaturama koje padaju do već spomenutih -196°C, odnosno temperature tekućeg dušika, javlja Bug.

Ove niske temperature omogućavaju dugotrajno skladištenje bez ljudske brige ili energije. Štoviše, ovo bi lunarno postrojenje čuvalo uzorke od zemaljskih katastrofa, klimatskih promjena i ratnih sukoba.

Dva metra ispod površine

Kriokonzervirani uzorci mogu ostati stabilni bez propadanja stotinama godina. Predloženi proces uključuje kriogeno pohranjivanje uzoraka na Zemlji prije nego što ih se stavi u spremnik zaštićen od zračenja za trodnevno lunarno putovanje.

Kad budu na Mjesecu, ove bi spremnike zakopali dva metra ispod površine Mjeseca kako bi pružili maksimalnu zaštitu od zračenja. Svaki kontejner bio bi, predlažu, opremljen radio čipom za lakše praćenje.

Takva bi operacija bila vrlo zahtjevna, a najveći je izazov uzorke dopremiti u trajno zasjenjeno područje jer ljudi i roboti ne rade dobro na temperaturama tekućeg dušika. Alternativno, spremnici bi se mogli obložiti uz pomoć potencijalne buduće tehnologije mjesečevog cementa i potom spustiti u područja bez svjetla.

Krioprezervacija glavoča

Cijeli pothvat istraživači misle započeti očuvanjem uzoraka kože sa stanicama fibroblasta koje sadrže vitalne genetske informacije. Prvi kandidat je Asterropteryx semipunctata, vrsta glavoča koji nastanjuje podmorje od Perzijskog zaljeva i Crvenog mora do Havaja i južnog Japana.

Više od 100 jedinki ove riblje vrste poslužit će za uspostavu protokola krioprezervacije lunarnog bio repozitorija. Nakon toga, istraživači će proširiti svoj fokus na druge vrste.

"Stanice sačuvane u ovom bio repozitoriju mogle bi se klonirati i iz njih stvoriti novi organizmi", predlažu istraživači. "Bit će to jedan od rijetkih projekata koji mogu tvrditi da koristimo svemir kako bismo zaštitili i biološki osigurali naše ekosustave na Zemlji."