Kameni divovi Karahantepea pod zaštitom: počinje nova faza očuvanja baštine
Karahantepe je jedno od najvažnijih neolitskih nalazišta u Turskoj, čija povijest seže unatrag do 9. tisućljeća prije Krista. Iskopavanja na ovom arheološkom lokalitetu u pokrajini Şanlıurfa, gdje su na površini vidljive stotine uspravnih kamenih blokova, rezultirala su brojnim značajnim otkrićima. Među njima se posebno ističu javne građevine bogato ukrašene skulpturama ljudi i životinja, kao i monumentalne strukture slične onima iz poznatog Göbeklitepea.
Jedan od najnovijih nalaza – reljef divljeg magarca u pokretu, otkriven tijekom ljeta 2023. – dodatno je potvrdio kulturnu i povijesnu važnost lokaliteta. Upravo zbog takvih otkrića Karahantepe je uvršten među devet najznačajnijih projekata terenskih istraživanja 2023. godine na Šangajskom arheološkom forumu u Kini.
Nalazište se istražuje u okviru projekta „Taş Tepeler“ („Kamena uzvišenja“) – jednog od najvažnijih arheoloških pothvata u Turskoj usmjerenih na očuvanje kulturne baštine. Projekt obuhvaća područje Şanlıurfe, gdje su u dalekoj prošlosti velike neolitske zajednice podizale trajna naselja i monumentalne građevine posebne namjene.
Uz Karahantepe i Göbeklitepe (nalazište pod zaštitom UNESCO-a), projekt uključuje još devet lokaliteta: Sayburç, Sefertepe, Harbetsuvan Tepesi, Gürcütepe, Çakmaktepe, Medik, Kurttepesi, Taşlıtepe, Ayanlar, Yoğunburç i Yeni Mahalle.
Zaštita neprocjenjive kulturne baštine
Kako bi se zaštitilo ovo izuzetno vrijedno arheološko nalazište, Karahantepe će uskoro biti prekriven posebnim zaštitnim krovom. Riječ je o projektu „Naslijeđe za budućnost“ koji je pokrenulo tursko Ministarstvo kulture i turizma, a usmjeren je na provođenje arheoloških istraživanja i konzervaciju lokaliteta tijekom cijele godine.
Zaštitna nadstrešnica prekrivat će površinu od oko 5.000 četvornih metara i osmišljena je tako da lokalitet zaštiti od nepovoljnih vremenskih uvjeta. Njezin valoviti oblik skladno se uklapa u prirodni teren, dok strateški raspoređeni otvori omogućuju prirodnu ventilaciju i poboljšavaju mikroklimatske uvjete unutar objekta.
Zahvaljujući modularnoj konstrukciji, broj nosećih stupova je sveden na minimum, čime se postiže ravnoteža između funkcionalnosti i estetskog dojma. Dizajn također omogućava buduća proširenja i prilagodbe kako bi pratio daljnji tijek arheoloških istraživanja.
