Kako su Rusi otapali Arktik
U SSSR-u su od 1930-ih do 60-ih godina postojali projekti za pretvaranje sjevera Rusije u rascvjetani vrt pomoću umjetnog otapanja arktičkog leda, piše Gleb Fjodorov na portalu Russia Beyond.
Među prvima je ideju o uklanjanju leda s Arktika predložio istraživač i bivši časnik carske vojske Jevgenij Gernet. Već je 30-ih godina prošlog stoljeća tvrdio da led u Arktičkom oceanu nije trajan i da će se, ukoliko ga otope, na sjever Euroazije vratiti klima ranog miocena (prije 23,5-16 milijuna godina), kada su na obalama Skandinavije rasli čempresi i magnolije.
Nadahnut Gernetovim idejama, 50-ih je Mihail Budiko (kasnije autor modela energetske ravnoteže koji je postao osnovom modernih ideja o efektu staklenika) predlagao ublaživanje arktičke klime raspršivanjem tankog sloja čađe nad Arktikom. Apsorpcijom sunčeve svjetlosti čestice ugljika izazvale bi potpuno otapanje.
Geograf Petar Borisov dao je 1959. godine još jedan prijedlog za "poboljšanje klime". Njegova je ideja išla mnogo dalje i sastojala se u tome da na površinu Arktičkog oceana podigne tople vode Golfske struje.
Predložio je da se Beringov prolaz pregradi branom opremljenom ogromnim vijčanim pumpama, koje bi u Tihi ocean upumpavale po 500 kubičnih kilometara vode s gornjeg - hladnog i slatkovodnog - sloja vode, umjesto kojeg bi se na površinu morao podići topli sloj slane vode Golfske struje.
Igor Ašik, voditelj Odjela za oceanologiju instituta za istraživanje Arktika i Antarktika meteorološke agencije Rosgidromet u Sankt Peterburgu, za RBTH je rekao da su se "svi eksperimenti pokazali nedjelotvornima jer se led nije u potpunosti otopio, a projekt je bio preskup."
