Trobojne ili kaliko mačke poznate su po svojoj upečatljivoj dlaci s kombinacijom bijele, crne i narančaste boje. Iako se njihov šareni izgled može pojaviti kod različitih pasmina, jedno ih pravilo gotovo uvijek prati – takve mačke su ženke. Zašto je to tako? Odgovor leži u genetici.
Kaliko uzorak boje nije ograničen na neku određenu pasminu, već se može pojaviti kod bilo koje pasmine mačaka koja ima raspon mogućih boja. Teoretski, mužjaci s calico uzorkom gotovo su nemogući, isto kao i s uzorkom kornjačevine. Mužjaci mačaka imaju XY spolne kromosome, a ženke XX kromosome, pri čemu X kromosomi nose gene koji određuju boju dlake. X kromosom nosi gen za narančastu i crnu boju dlake, a budući da ženke imaju dva X kromosoma, mogu naslijediti po jedan kod za obje boje – što nije moguće kod XY kromosoma mužjaka.
Budući da mužjaci mogu imati samo jedan X kromosom koji kodira ili crnu ili narančastu boju te Y kromosom koji ne nosi gene za boju dlake, šanse da se rodi kaliko mužjak gotovo su nemoguće. Zapravo, 99,9% svih kaliko mačaka su ženke.
Mužjaci imaju XY kromosome, pa nasljeđuju samo jedan X kromosom. To znači da mogu biti ili narančasti ili crni, ali ne i oboje. Rijetki mužjaci s trobojnim krznom obično imaju genetsku anomaliju – dodatni X kromosom (XXY). Taj se poremećaj naziva Klinefelterov sindrom i često uzrokuje sterilnost kod mačaka. Statistički, takav se mužjak rađa otprilike jedan na 3.000 trobojnih mačaka.
Trobojne mačke odavno su obavijene simbolikom. U Japanu ih smatraju talismanima sreće, dok u SAD-u postoji vjerovanje da kući donose blagostanje. Njihova rijetkost u muškom spolu i posebna boja krzna dodatno ih čini zanimljivima ljubiteljima mačaka. Dok genetika objašnjava njihov izgled, mnogi će se složiti da šarm i posebnost ovih mačaka nadilazi znanost.
