Salković: Veterinar koji je suzbijao bedrenicu, ne može brucelozu jer sustav ne dopušta

Nakon gotovo četiri desetljeća predanog rada, dr. vet. med. Adem Salković uskoro odlazi u mirovinu. Iza njega su godine u kojima svjetlo u veterinarskoj stanici gotovo nikada nije gasilo, u kojima je stajao između bolesti i zdravih grla, sustava i sela, znanosti i birokracije.

Danas, s iskustvom u liječenju i suzbijanju gotovo svih zaraznih bolesti koje pogađaju stoku – od bedrenice (antraksa) do bruceloze – Salković ne krije ni ponos ni gorčinu u intevjuu za AgroKlub.

Od pomoći ocu do Zenice

Rođen na Donjoj Pešteri, u općini Tutin u Sandžaku, u obitelji koja je držala stotine ovaca, koza i goveda, Adem je rano znao kojim će putem krenuti. Veterina za njega nije bila samo zanimanje – bila je životna obaveza prema ocu, domaćinstvu i zajednici.

"Nismo mogli izbrojati ovce, bilo ih je preko 800. Odlučio sam se za veterinu da bih ocu pomagao u obavljanju njegova posla", prisjeća se.

Studij u Sarajevu, a kasnije i ljubav, doveli su ga u Zenicu, gdje je otvorio vlastitu veterinarsku stanicu "ZeniVet" i ostao. Bez obzira na mjesto, jedno je ostalo isto – potpuno posvećenje životinjama.

Doktor koji se ne miri s nepravdom

U ranim godinama rada u Sandžaku, imao je izravne susrete s bolestima poput bedrenice.

"Država je bila organizirana. Kod potvrđenog slučaja angažirala bi se policija, pa i vojska. Zatvaralo se zaraženo područje i odmah provodile protuepidemijske mjere", prisjeća se.

U Bosni i Hercegovini, kaže, frustrira ga zakonodavstvo u veterinarskoj oblasti koje je neusuglašeno, pa i kontradiktorno. "Bolesti ne poznaju entitetske granice, a mi imamo dva zakona o veterinarstvu – jedan u FBiH, drugi u RS-u – te mnoštvo pravilnika koji ne govore istim jezikom."

Bedrenice, srećom, nema, no bruceloza – bolest koju su druge države davno iskorijenile – hara već godinama, i to, tvrdi, zbog sustava, a ne zbog stoke.

"Tvrdim, bruceloza se može iskorijeniti za dvije-tri godine. Hrvatska je to riješila. Sve testirati, sve pozitivno ukloniti", naglašava.

Otvoreno govori i o lošim praksama: nabavci cjepiva koja prave više štete nego koristi, zabrani uvoza kvalitetnijih cjepiva iz zemalja gdje se bolest učinkovito suzbija, te donošenju odluka temeljenih na interesima, a ne struci.

"Imamo goru situaciju nakon cijepljenja nego prije. Korupcija podupire infekciju, a ne veterinari", poručuje. Kao primjer navodi španjolsko cjepivo Ocurev, koje, prema njegovim riječima, pravi veću štetu nego korist, dok bolje cjepivo iz Južne Afrike ne mogu nabaviti jer sustav dobiva donacije isključivo za španjolsko.

Rješenje vidi kao jednostavno i ne preskupo: "Veterinari na terenu znaju svoj posao. Treba ih zadužiti da testiraju sve ovce na svom području i svaku pozitivnu odmah ukloniti. Za par godina, zemlja bi bila čista."

Sizifov posao jednog stručnjaka

U karijeri se borio protiv gotovo svih zaraznih bolesti – od antraksa, Q groznice, bruceloze, paratuberkuloze, leptospiroze, žutice – no najviše će pamtiti, kaže, osjećaj borbe protiv vjetrenjača.

"Vidim da ne mogu završiti nešto jednostavno zbog politike i korupcije. Ne možemo, kao veterinari, odgovoriti na pitanje suzbijanja bruceloze jer to ovdje nije pitanje struke, nego onih koji odlučuju o novcu", kaže, dodajući da to traje godinama te da je struka prinuđena sudjelovati iako vidi da sve ide pogrešno.

Ipak, postoje i trenuci koji ga vraćaju na razlog zbog kojeg je izabrao ovaj put: "Dogodilo se da mi ovca namigne, koza ili pas pogleda i zahvalno se okrene. To je najveća satisfakcija – pomoći nemoćnom stvorenju i vidjeti zahvalnost."

Mirovina – samo na papiru

Iako odlazi u mirovinu, ne planira prestati raditi: "Ako zatreba i ako mogu pomoći svojim iskustvom, neću okrenuti leđa. Savjest mi to ne bi dopustila."

 "Veterinari su najjača brana između životinje i čovjeka. Držite se struke, ignorirajte politiku i korupciju. Budite dosljedni i inventivni. Mi stariji možemo pomoći iskustvom."