Otkriven najveći škorpion u povijesti

Zamislite golemog škorpiona veličine bejzbolske palice kako se penje preko stijena obraslih mahovinom prije nego što sklizne u obližnji potok.

Tako tim znanstvenika opisuje najvećeg dosad poznatog škorpiona koji je prije otprilike 415 milijuna godina živio na području današnje Velike Britanije.

Do ovog fascinantnog otkrića stručnjaci su došli ponovnim pregledom fosila koji su više od stoljeća pogrešno identificirani stajali u Prirodoslovnom muzeju u Londonu.

Spajanjem starih primjeraka s novootkrivenim fosilima, znanstvenici su uspjeli stvoriti potpuniju sliku organizma za kojeg se nekad smatralo da pripada skupini rakova.

U studiji objavljenoj 2. lipnja u časopisu Palaeontology, procijenili su da je Praearcturus gigas bio dugačak otprilike jedan metar. Prvi put identificiran 1870-ih, isprva je bio klasificiran kao izopod, vrsta raka. Tek se 1980-ih, s novim saznanjima, počelo razmatrati da bi se zapravo moglo raditi o škorpionu.

"Riječ je o ogromnom organizmu", rekao je Russell Bicknell, paleobiolog sa Sveučilišta Flinders u Australiji, koji nije sudjelovao u istraživanju. "Ne biste se željeli sresti s takvim stvorenjem u mračnoj ulici. Bila bi to prava zvijer."

Otkriće divovskog škorpiona

Radeći s osam fosila iskopanih tijekom godina na tri nalazišta, istraživački tim koristio je CT skeniranje i druge alate kako bi detaljnije proučio primjerke iz zbirke Prirodoslovnog muzeja.

"Ključni dokaz" da se radi o škorpionu, prema glavnom autoru studije Richardu Howardu, kustosu fosilnih člankonožaca u Prirodoslovnom muzeju, proizašao je iz studije iz 2015. koja je opisala srodnog škorpiona iz Kanade.

To stvorenje, Eramoscorpius brucensis, imalo je prsnu kost koja je bila dugačka, trokutasta i s utorom po sredini, baš kao i kod P. gigasa. "Potpuno je ista kod oba škorpiona. Stoga iz toga možemo zaključiti da je riječ o dvije blisko srodne životinje", rekao je Howard.

Iznenađenje

Prisutnost tako velikog škorpiona u razdoblju ranog devona prilično je iznenađenje. Divovski člankonošci, poput ranih verzija vretenaca i stonoga, postali su uobičajeni tek oko 50 milijuna godina kasnije, kada je porast kisika u atmosferi omogućio razvoj divovskih kopnenih oblika života.

Osim veličine, P. gigas imao je noge, kliješta i glavu prekrivene grubim kvržicama, što je karakteristika škorpiona. Iako na fosilima nisu pronađene oči, autori vjeruju da ih je imao na prednjem dijelu glave.

Posebno su impresivna bila njegova kliješta, dugačka oko 16 centimetara. "To je otprilike četiri puta duže od kliješta velikog modernog škorpiona", istaknuo je Bicknell. Čini se da je imao i jedinstvene strukture nalik preklopima na trbuhu, koje nisu poznate ni kod jednog drugog škorpiona i koje su mu možda pomagale pri plivanju.

Život na kopnu ili u vodi?

Jedna od teorija jest da je P. gigas narastao do tako impozantne veličine kako bi izbjegao grabežljivce. Međutim, ta bi mu veličina predstavljala problem na kopnu, gdje su mu izvori hrane bila sićušna stvorenja poput grinja.

"Nešto veličine psa sigurno se ne može hraniti svim tim sićušnim stvorenjima. Ne znam ni kako bi ih ulovilo", rekao je Howard. Tim stoga pretpostavlja da je P. gigas živio amfibijskim načinom života i hranio se primitivnim ribama bez čeljusti i oklopljenim ribama koje su tada nastanjivale vodena staništa.

Međutim, nisu svi uvjereni da se radi o škorpionu. Jason Dunlop iz Prirodoslovnog muzeja u Berlinu, koji je recenzirao novu studiju, ističe da su ključne značajke škorpiona, žalac na kraju repa i češljasti osjetilni organi - odsutne na pronađenim fosilima.

"Problem koji ja vidim, a autori to, da budem pošten, i priznaju, jest da imamo samo dijelove i fragmente izvorne životinje", rekao je Dunlop, dodajući da se "velika kliješta mogu vidjeti i kod nekih rakova".

Howard priznaje da su radili s nepotpunim primjercima, ali kaže da nema razloga pretpostaviti da životinja nije imala žalac. "Ako otkrijete kostur dinosaura bez glave, nećete pretpostaviti da glavu nije ni imao", slikovito je objasnio, piše CNN.

Dunlop zaključuje kako ovaj slučaj pokazuje koliko je teško raditi s fosilima, koji su "često slomljeni, neuredni i nepotpuni, a izazov je onda protumačiti ono što vidimo koristeći dostupne dokaze".

Značaj revizije starih nalaza

Ovaj rad naglašava važnost preispitivanja starih znanstvenih spoznaja. "Nevjerojatno je da je ova priča sama po sebi priča o reviziji i ustrajnoj znatiželji nad istim uzorcima stijena. To je prikaz načina na koji znanost funkcionira", rekla je Elizabeth Dowding, paleoekologinja sa Sveučilišta Friedrich-Alexander, koja nije sudjelovala u radu.

Prema Bicknellu, ovo otkriće "postavlja temelje za oživljavanje našeg razmišljanja o životinjama iz tog razdoblja" te predviđa da bismo u sljedećih pet do deset godina mogli vidjeti porast u dokumentiranju novih škorpiona iz tog vremena.

Dowding dodaje da će zbog ove revizije sve paleobiološke baze podataka morati ažurirati svoje informacije. "Posljedice ovog rada mogle bi promijeniti globalno razumijevanje raznolikosti ove skupine", zaključila je.