Megalodon: Znanstvenici otkrili kako je izgledao najveći morski pas ikada
Tužna je stvarnost da nikada nećemo sa sigurnošću znati kako je izumrli megalodon doista izgledao – no nova studija donosi dosad najtočniju rekonstrukciju ovog drevnog predatora.
Međunarodni tim predvođen paleontologom Kenshuom Shimadom sa Sveučilišta DePaul u SAD-u utvrdio je da je megalodon (Otodus megalodon) vjerojatno bio duži i vitkiji nego što su to ranije rekonstrukcije pokazivale.
"Ovo istraživanje pruža najdetaljniju analizu veličine i oblika tijela megalodona do sada", kaže morski biolog Phillip Sternes.
"Umjesto da nalikuje golemom velikom bijelom morskom psu, megalodon je vjerojatno bio sličniji ogromnom limunskom morskom psu s puno izduženijim i vitkijim tijelom. Taj oblik ima puno više smisla za učinkovito kretanje kroz vodu."
Tajna fosilnog zapisa
Video: Why Megalodon (Definitely) Went Extinct
Megalodon je jedna od najfascinantnijih zagonetki fosilnog zapisa. Živio je prije otprilike 23 do 3,6 milijuna godina i nalazio se na vrhu prehrambenog lanca, sve dok nije izumro.
Znamo da je bio ogroman u usporedbi s današnjim morskim psima, ali saznati više o njegovu stvarnom izgledu iznimno je teško. To je zato što je, kao i kod današnjih morskih pasa, njegov kostur bio sastavljen uglavnom od hrskavice, koja se rijetko fosilizira.
Samo su mu zubi i kralješci sačuvani u fosilnom zapisu, pokazujući da je ovaj morski div mogao dosezati duljinu između 11 i 40 metara. Većina procjena smješta ga u raspon od 13 do 18 metara, koristeći velikog bijelog morskog psa (Carcharodon carcharias) kao model, osobito zahvaljujući gotovo potpunoj kralješnici megalodona dugoj 11 metara, pronađenoj u Belgiji.
Budući da je veliki bijeli morski pas iznimno snažan grabežljivac, lako je shvatiti zašto su ga znanstvenici koristili kao osnovu za rekonstrukciju megalodona.
No, nisu svi morski psi građeni na isti način, piše Science Alert.
Nova analiza otkriva vitkiju i dužu verziju megalodona
Tim znanstvenika, predvođen Shimadom, nije usporedio megalodonove kralješke samo s nekoliko vrsta, već s katalogom od 145 živih i 20 izumrlih vrsta morskih pasa.
Posebno su proučili duljinu dijelova tijela koji nisu predstavljeni u fosilnim ostacima – glavu i rep. Njihova nova metoda pokazala je da su glava i rep mogli činiti 16,6 % odnosno 32,6 % ukupne duljine tijela, što ukazuje na to da je megalodon imao vitkije tijelo sličnije limunskom morskom psu (Negaprion brevirostris) nego velikom bijelom morskom psu.
To znači da bi, za belgijski primjerak, glava bila duga 1,8 metara, a rep 3,6 metara, što bi ukupno dalo duljinu od 16,4 metra.
Najveći megalodon mogao je dosegnuti preko 24 metra
Iako je belgijska kralješnica među najpotpunijima koje znanstvenici imaju, postoje i veći fosilni ostaci. Najveći kralješak iz tog uzorka dug je 15,5 cm, no fosili pronađeni u Danskoj pokazuju kralješke od 23 cm.
Ako taj uzorak predstavlja najveću moguću veličinu megalodonovih kralješaka, istraživači su izračunali njegovu maksimalnu duljinu.
"Duljina od 24,3 metra trenutačno je najveća moguća znanstveno opravdana procjena za megalodona na temelju dostupnih fosilnih dokaza", kaže Shimada.
Ta veličina može se usporediti s dva školska autobusa postavljena jedan iza drugog – što je puno veće od bilo kojeg današnjeg morskog psa.
Iako kitopsina (Rhincodon typus) može dosegnuti 20 metara, a stvarni kitovi su još veći, megalodon je bio vrhunski grabežljivac svoje epohe.
Hidrodinamika megalodona
Zanimljivo je da su svi veliki morski organizmi – od kitova do kitopsine – duguljasti i vitki. Veliki bijeli morski pas, koji ima zdepasto tijelo, prilagođen je za kratke izboje brzine.
Suprotno tome, duže i hidrodinamičnije tijelo poput onog kod limunskih morskih pasa, kitopsina i kitova smanjuje otpor vode i čini plivanje energetski učinkovitijim.
Dulje, vitkije tijelo moglo je omogućiti megalodonu da naraste puno veći od velikog bijelog morskog psa, čiji je maksimum oko 6 metara, te je ograničen energetskim zahtjevima svog stila plivanja i lova.
Procjenjuje se da bi megalodon dug 23,4 metra mogao krstariti oceanima brzinom od 2,1 do 3,5 kilometara na sat, koristeći eksplozivne izboje brzine samo kad je to bilo nužno.
"Ovo istraživanje ne samo da poboljšava naše razumijevanje izgleda megalodona, već pruža i okvir za proučavanje kako veličina utječe na kretanje morskih životinja", kaže Sternes.
"Gigantizam nije samo pitanje veličine – već i razvoja pravog oblika tijela za preživljavanje na toj skali. A megalodon je možda bio jedan od najekstremnijih primjera toga."
Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Palaeontologia Electronica.
