Četiri fosilne zmije stare 34 miljuna godina pronađene u savršenom stanju

Kad paleontolozi pronađu fosil zmije, to obično znači da ih čeka slaganje sitnih kralježaka, ovdje jedan, tamo drugi i puno nagađanja o tome kako je ostatak životinje izgledao. Upravo zato nalazi gotovo cijelih zmijskih kostura izazivaju pravu euforiju među znanstvenicima.

Prošlog proljeća, istraživački timovi u zapadnom Wyomingu pronašli su ne jedan, nego čak četiri iznimno očuvana fosila zmija, s lubanjama, rebrima i repovima složenima gotovo savršeno na svojim mjestima.

Povijesni trenutak iz doba oligocena

Ova "četvorka" dolazi iz sloja muljskog kamena starog otprilike 38 milijuna godina, iz razdoblja ranog oligocena, vremena kad su se hladnije klime počele širiti Sjevernom Amerikom.

Zanimljivo je što su zmije sačuvane zajedno, u tankom sloju fine sedimentne stijene, što pokazuje da su uginule u razmaku od svega nekoliko sati, možda čak i istovremeno.

U početku se činilo da pripadaju već poznatim rodovima zmija, ali male anatomske razlike uskoro su ukazale na nešto sasvim novo te su otvorile novo poglavlje u zmijskom evolucijskom stablu.

Nova vrsta koja mijenja sve

Detaljna usporedba kostura pokazala je da se zmije iz Wyominga razlikuju od srodnih vrsta poput Ogmophis i Calamagras – i to po obliku čeljusti, rasporedu zuba i izgledu kralježaka.

Razlike su bile konzistentne kod svih četiri jedinki, pa su znanstvenici zaključili da se radi o novoj vrsti, kojoj su dali ime Hibernophis breithaupti.

Riječ je o malim, podzemnim zmijama, duljine svega nekoliko desetaka centimetara, iako je najveća bila dvostruko duža od ostalih. Taj raspon veličina rijetka je prilika da se u istoj vrsti usporede mladunci i odrasle jedinke, što je ključno za razumijevanje razvoja kroz životne faze.

Nevjerojatno očuvanje

Michael Caldwell s Fakulteta znanosti Sveučilišta Alberta oduševljeno je komentirao:

"U muzejima diljem svijeta vjerojatno postoji gotovo milijun razbacanih zmijskih kralježaka. Lako ih je pronaći. Ali cijela zmija? To je rijetkost."

Ova četiri kostura pružaju kontinuiranu kartu s više od 200 kralježaka a zmije slične veličine u današnje vrijeme imaju između 200 i 400 kralježaka zajedno s rebrima i osjetljivim kostima lubanje. Zahvaljujući tome, znanstvenici mogu precizno pratiti kako se kralješci mijenjaju od glave prema repu, što je nemoguće vidjeti iz izoliranih kostiju.

Zmije koje su prezimile zajedno

Četiri zmije bile su smotane jedna uz drugu u nečemu što izgleda kao hibernakul, zimsko sklonište koje dijeli više jedinki.

Caldwell objašnjava:

"Ovakav raspored predstavlja društveno ponašanje kod zmija, što vrlo rijetko vidimo."

"Od gotovo 15.000 poznatih vrsta gmazova danas, niti jedna ne hibernira na način na koji to čine češće zmije."

Ova skupina fosila pokazuje da su strategije poput zajedničkog zimovanja postojale još prije desetaka milijuna godina.

Današnje češće zmije ponekad se zimi skupljaju u stotine jedinki kako bi sačuvale toplinu.

Pepeo savršeno čuva zmije 

Tijela ovih zmija su očuvana zahvaljujući obližnjim vulkanima, koji su u to vrijeme ispuštali oblake vulkanskog pepela, dok su se zmije skrivale pod zemljom.

Fine čestice pepela prekrile su poplavna područja i zapečatile zmijske jazbine poput hermetičkog pokrova koji je usporio razgradnju.

"Sačuvane su u vrlo neobičnim geološkim uvjetima," kaže Caldwell.

Slojevi pepela izmjenjivali su se s nanosima blata koje su donosile sezonske kiše, čime su kosturi ostali zaključani u tzv. White River formaciji, sloju bogatom fosilima koji se prostire kroz više država Velikih ravnica u SAD-u.

Mala poplava ubrzo je zatrpala jazbinu muljem i ostavila zmije netaknute, sve dok ih geolozi nisu pronašli razbijanjem stijene, piše Earth.com.

"Fosilizacija je surov proces koji zahtijeva savršene uvjete da bi se očuvalo ovako nešto."

I upravo zahvaljujući tom savršenstvu, ova "četvorka" pokazuje kako se kralješci izmjenjuju duž kralježnice što je spoznaja koja bi mogla pomoći muzejima da preispitaju oznake na svojim zbirnim fosilnim kostima.