Bezdlaki peruanski psi s mostarskom adresom: Upoznajte Stevu, Vericu i Lalu
Stevo, Verica i Lala imena su jedinih peruanskih bezdlakih pasa u Bosni i Hercegovini, a koji su svoj dom pronašli su u Mostaru. Jedno je sigurno, ove njuškice nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Za njih smo saznali sasvim slučajno, a s vlasnicom Anom Omanović lako dogovorili susret. Moramo priznati, nismo znali što očekivati.
Riječ je o jednoj od najstarijih pasmina na svijetu koja svojim izgledom mami znatiželjne poglede. Dolaze u tri veličine: veliki, mali i srednji.
Nježni, obiteljski psi
Sve teorije pale su u vodu kada smo ušetale u prostoriju gdje nas je čekala Ana sa svojim malim čoporom.
Odmah pri ulasku kazala nam je da im ne prilazimo nego damo nekoliko minuta da nam sami priđu. Kako ćemo kasnije saznati, u naravi ovih pasa je da se drže povučeno pri prvom susretu.
Ana je bezdlakog psa prvi put vidjela kod kolegice i bila je to ljubav na prvi pogled. U njezin život prvo je stigao Stevo, a nakon njega i Verica i Lala koje su prije dolaska u Mostar osvajale titule na brojnim natjecanjima.
"Njih dvije su svugdje negdje bile, ali sad su moje", kroz smijeh nam govori Ana.
Na pitanje jesu li ovi psi zaista tako tvrdoglavi i posesivni kao što ih opisuju, vlasnica se potvrdno osmjehnula.
"Ne vole napast. Ne vole kad im se izravno prilazi nego da sami priđu kada žele. Ne vole nikakvu vrstu agresije i ne mogu se učiti kao ostali psi da ih zaružiš. Sve se jednostavno riješi s poslasticama, hranom te nemaju uopće osjećaj za grubost. Prenježni su i obiteljski psi te predivni s djecom", ispričala nam je Ana.
Održavanje kože
I zaista nije trebalo dugo da zadobijemo njihovo povjerenje. Već nakon kratkog razgovora približila nam se zaigrana Lala željna istraživanja.
Ono što najviše razlikuje ovu pasminu od ostalih je nedostatak dlake, kao i njihovo održavanje.
"Oni trebaju imati redovne pilinge, moram ih tuširati da bi im se otvorile pore. Često radimo pilinge onom običnom rukavicom iz dm-a. Mažem ih maslinovim uljem, lavandom, nekakvim miksom", pojasnila nam je Ana te dodala:
"Oni su bili divlji psi i vole sve što je prirodno. Jedino što im se baš treba održavati su nokti jer se u prirodi sami troše, a ovako kada žive u kući to ipak moraju raditi vlasnici".
Kako je kazala, neki se žale da imaju izražen miris, ali ona ga ne osjeti. Njezini psi imaju različitu nijansu kože, a razlog je zapravo vrlo logičan:
"Zimi malo izblijede, a ljeto u Mostaru provode na +40 i samo crne. Lala na primjer voli sunce i stalno je vani, dok Verica ne voli pa se često sakrije u hladu. Zato je i puno svjetlija".
Ono što nama je bilo posebno zanimljivo je način na koji spavaju - čoporativno, jedni na drugima.
Zahvalni kućni ljubimci
Kako nam je kazala Ana, reakcije ljudi koji ih vide su najčešće podijeljene.
"Dosta ljudi ih ne želi ni dodirnuti jer im se 'gade'. Nekima je to super jer nema dlaka u stanu. Ja sam na primjer sada toliko navikla na to da oni nemaju dlaku da mi je čudno maziti pse koji imaju dlaku", navela je Ana.
Dodala je i kako ljudi još uvijek nisu upoznati s ovom pasminom te se nerijetko žele fotografirati s njezinim psima. Ali, to ih najčešće preplaši pa se sakriju iza nje.
Iako im treba vremena da steknu povjerenje u osobu koju upoznaju sa psima su puno otvoreniji. Obožavaju se igrati s drugim psima te se najčešće drže čoporu jer im to daje osjećaj sigurnosti.
Ana nam je kazala kako joj je žao što se ova pasmina više ne cijeni jer je riječ o posebnim psima.
"Njih tek kada imate kući vidite koliko su drukčiji i posebni te koliko su zahvalni kućni ljubimci. Oni su zaista nešto najodanije i najzahvalnije", navela je.
Nemaju gdje
Osvrnula se i na nedostatak parka za pse u Mostaru. Kako je navela, slaže se da psi ne trebaju ići u park Zrinjevac, ali i naglašava kako vlasnici pasa nemaju gdje otići sa svojim ljubimcima.
"Treba kazniti svakoga tko ostavi govance na cesti, ali stvarno nije u redu da nas vlasnike pasa koji se brinemo za svoje ljubimce napadaju na svakom koraku", navela je.
Istaknula je kako bi se problem nedostatka parka za pse mogao vrlo lako riješiti, a vlasnici su čak spremni i sami uložiti određeni dio novca kako bi ovaj projekt zaživio.
"Meni se čini da nekome odgovara da se ovo provlači i da se ništa ne događa", navela je.
Podsjetimo, još 2021. godine mostarski gradonačelnik Mario Kordić najavio je izgradnju parka za pse u Mostaru, no do danas ništa nije realizirano. Projekt parka za pse na Trimuši predstavljen je 2022. godine, ali od tada ni traga ni glasa.
