Voda je glavni pogon našeg organizma

Bez obzira na to koliko se trudili pridržavati zdrave prehrane, bez dovoljnog unosa vode naša prehrana nije potpuna. Voda nije samo tekućina, najvažniji je element za naše preživljavanje, hidrataciju i cjelokupno zdravlje. Stoga bi nam unos dovoljne količine vode, kao i konzumiranje hrane bogate vodom, trebalo biti ključni dio svakodnevne rutine.

''Voda je nevidljiv junak svakodnevnog života, doprinosi našem zdravlju, energiji i kvaliteti života'', poručila je nutricionistkinja Suada Karić za Fenu, na Svjetski dan voda.

Voda nije samo obična tečnost

Podsjeća da se, više od polovine ljudskog tijela, sastoji od vode. Usprkos tome mnogi ljudi zanemaruju važnost redovnog unosa tečnosti, ne shvaćajući da voda nije samo obična tečnost nego je ključni pokretač svih tjelesnih funkcija.

Karić naglašava da je voda univerzalni rastvarač, omogućava prijenos hranjivih tvari, kisika i hormona do svake stanice našeg tijela. Bez vode, procesi poput probave, cirkulacije i regulacije tjelesne temperature, ne bi mogli funkcionirati kako treba.

''Zanimljivo je da gubitak samo dva posto tjelesne tečnosti može dovesti do osjećaja umora i smanjenja fizičke izdržljivosti, za čak 20 posto. Nedostatak vode kod čovjeka može izazvati ozbiljne posljedice. Kad tijelo izgubi četiri posto tečnosti javljaju se glavobolja i grčevi, dok gubitak od pet posto može rezultirati nesvjesticom. Iako mozak signalizira žeđ, kad tijelo već osjeti blagu dehidraciju, ljudi često ignoriraju taj signal ili ga zamijene osjećajem gladi'', upozorila je Karić.

Čovjeku potrebno 30 ml vode po kilogramu tjelesne mase

Naglašava da je, za svakodnevne životne funkcije, čovjeku potrebno 30 ml vode po kilogramu tjelesne mase. Međutim, kako je kazala, dnevni unos vode zavisi od starosne dobi, veličine tijela, stepena dnevne fizičke aktivnosti, godišnjeg doba, vanjske temperature i drugih faktora. Također, prehrambene navike mogu značajno smanjiti potrebu za dodatnim unosom tekućine. ''Konzumiranjem hrane bogate vodom, poput svježeg voća i povrća, potreba za vodom može biti manja. Potrebe za tečnošću rastu s pojačanom tjelesnom aktivnošću, višim temperaturama zraka, bolestima i metaboličkim procesima. Ako se bavite sportom ili ste izloženi visokim temperaturama, tijelo traži više tečnosti da bi nadoknadilo izgubljeno uslijed znojenja'', kazala je.

Karić naglašava da redovan unos vode donosi brojne zdravstvene prednosti. Tako povećava energiju i poboljšava koncentraciju, a čak i blaga dehidracija može uzrokovati pad mentalne i fizičke produktivnosti.

''Redovan unos vode održava zdravlje srca jer voda pomaže u održavanju pravilne cirkulacije i smanjuje opterećenje srca. Regulira probavu, sprječava zatvor i pomaže u eliminaciji toksina iz tijela. Njeguje i kožu jer hidrirana koža izgleda zdravije i sjajnije, dok dehidracija može naglasiti bore i suhoću. Mozak se sastoji od čak 80 posto vode a nedostatak tečnosti povećava razinu kortizola, hormona stresa'', kaže Karić.

Slušati tijelo

Ističe da dovoljna količina vode u organizmu sprječava i nastanak bubrežnog kamenca jer voda razrjeđuje mokraću, smanjuje rizik od formiranja bubrežnih kamenaca. Voda čuva zdravlje kostiju i zglobova jer je ključna za održavanje pravilne strukture hrskavice i zglobova, podmazuje zglobove smanjujući trenje i omogućava lakše kretanje. Nedostatak vode može dovesti do povećanog rizika od bolova u zglobovima i razvoja osteoartritisa.

Nutricionistica Suada Karić u razgovoru za Fenu upozorava i na navike koje, kako je kazala, iscrpljuju tijelo. Kava, čaj i alkoholna pića djeluju diuretski što znači da povećavaju izlučivanje vode iz organizma, tako doprinose dehidraciji.

''Zato je važno, uz to, konzumirati dodatne količine vode. Važno je slušati i tijelo - tamna mokraća i osjećaj suhoće u ustima znak su da vam hitno treba hidratacija. Svjetlo žuta mokraća je pokazatelj pravilne hidracije organizma. Nepravilna prehrana, poput 'suhe hrane', smanjuje unos vode i na organizam djeluje iscrpljujuće'', istaknula je.

Prepoznavanje znakova dehidracije može pomoći u sprječavanju ozbiljnijih posljedica. Suha usta i osjećaj žeđi su prvi znak da tijelo treba vodu. Među simptomima su i tamna mokraća i smanjen volumen urina (hidratirano tijelo proizvodi svjetliju mokraću), umor i vrtoglavica (dehidracija smanjuje dotok kisika do mozga). Česti simptomi, blage do umjerene dehidracije, su glavobolja i razdražljivost. Znakovi dehidracije mogu biti i suha koža i gubitak elastičnosti, ubrzan rad srca i nizak krvni tlak te grčevi u mišićima.

Karić kaže da je voda i najprirodniji način za poboljšanje zdravlja te naglašava - pijte više vode!

Ne čekajte da žeđ postane problem

''Već danas možete započeti s dobrim navikama. Umjesto zaslađenih sokova, posegnite za čašom svježe vode. Popijte nekoliko gutljaja, prije obroka, i slušajte signale svog tijela. Nemojte piti vodu uz obrok jer tad voda razblažuje enzime koji su neophodni za normalnu probavu. Ne čekajte da žeđ postane problem, neka voda postane vaš najbolji saveznik u očuvanju zdravlja'', poručila je.

Karić podsjeća da je voda ključna i u hrani koju konzumiramo. Svježe voće i povrće obiluju vodom. To znači da, osim što nas hidratiziraju, također pridonose očuvanju ravnoteže tekućina u organizmu.

''Voda u hrani je presudna, za održavanje njezine svježine i trajnosti. Na primjer voda u povrću poput krastavaca ili rajčice (koji se sastoje do 95 posto vode) ostaje zarobljena u strukturi, čineći namirnice čvrstima i sočnima. Zanimljivo je da voda u hrani može biti u različitim oblicima - kao slobodna omogućava rast mikroorganizama ili kao vezana što sprječava njihov razvoj i doprinosi očuvanju svježine hrane. Ovisno o tome kako se voda veže u hrani, može se utjecati na kvalitetu i rok trajanja proizvoda'', naglasila je Karić.

Svjetski dan voda (22. marta) podsjetnik je na važnost očuvanja tog dragocjenog resursa, a službeno je prvi put obilježen 1993. godine. Cilj je i podizanje svijesti o ljudima širom svijeta koji nemaju pristup sigurnoj vodi za piće i sanitaciji. Svaki pojedinac, zajednica i država mogu pridonijeti zaštiti voda i smanjenju klimatskih promjena kroz odgovorno korištenje i održive strategije upravljanja.