Težina školskih torbi ugrožava zdravlje djece

Nepravilno držanje i deformacije kičme, dijagnoze su koje sve češće prate odrastanje djece i mladih. Osim dugotrajnog sjedenja, posebno ispred računara ili u školskim klupama, pogoršanju problema doprinose i teške školske torbe. Povratkom učenika u škole, vratio se i ovaj često zanemareni problem.

Teoretski, torba prvašića ne bi trebala biti teža od tri kg u ovisnosti od težine djeteta, ali u praksi često je teža i od 5 kilograma. Usporedbe radi, to je kao da odrasla osoba svakodnevno nosi torbu tešku 20 kg. Vođeni ovim rezultatima istraživanja, koje su sami proveli, roditelji i menadžment Osnovne škole „Musa Ćazim Ćatić“ iz Zenice sami su pronašli i rješenje. Mališanima su osigurali ormariće u školama i duple udžbenike, prenosi BHRT.

“Uzmete dječji ruksak u ruku i baš osjetite tu težinu, koliko je to strašno odnosu na uzrast tog učenika… Prikupili smo sredstva kao roditelji, Ministarstvo nam je nešto pomoglo, nešto škola i, u principu, mi smo napravili ormariće”, objašnjava Namir Škaljo, roditelj i član Vijeća roditelja

Dodatno, prosvjetni radnici ove škole ukazuju i na greške koje čine roditelji.

“Svake godine apeliramo na to da ne kupuju ruksake koji nisu prilagođeni uzrastu tog djeteta, jer imate nekada situaciju da je ruksak djetetu do koljena. Svakako, bilježnice da se kupuju ne zbog dekoracije, već zbog funkcionalnosti, da ne budu teške zbog tvrdog uveza”, govori Muamer Karač, pomoćnik direktora OŠ “Musa Ćazim Ćatić”

U detektiranju problema, svake godine sudjeluje i zenički Institut za zdravlje i sigurnost hrane. Oni obavljaju pregled kičme i stopala učenika drugih i šestih razreda osnovne škole na području cijelog kantona.

“Sa svakim djetetom pojedinačno, kolege koje provode ovaj skrining. Na osnovu rezultata skriniga u tom trenutku, daju konkretne preporuke kako za fizičku aktivnost, za određene preventivne vježbe ili nekakve male korektivne ili to dijete dobije uputnicu za odlazak liječniku”, govori Nino Hasanica, Služba za školsku higijenu INZ

Liječnici određuju tretman, odnosno vježbe. Nerijetko je slučaj da djeca dođu u već poodmaklom stadiju deformacije, što može završiti i operacijom koja je jako zahtjevna i skupa.

“Klinički pregled se sastoji od potpunog skidanja djeteta, to je najvažnije da se vidi da li ima ikakvih drugih deformiteta, da li je deformitet kičme povezan možda s nejednakom dužinom ekstremiteta, sa neuromuskularnim problemima. Što se tiče daljnjeg tretmana, koje vježbe – vježbi imate mnogo. Ono što je najvažnije, da dijete radi te vježbe, da ih radi kontinuirano i svakodnevno”, govori Meho Kovačević, ortoped

A kako bi se ovaj scenarij izbjegao, učenici će nastaviti čekati sustavna rješenja na višim razinama vlasti o ograničenju težine torbi, nabavci ormarića u svim školama i tiskanju udžbenika na papiru manje gramaže. Do tada, ostaju samo preporuke kako da sami rasterete torbe, koliko god je to moguće.