Sve teži položaj slijepih u Hercegovini

Položaj slijepih i slabovidih osoba  u Hercegovini je sve teži jer, iz godine u godinu, ostaju bez većine prava koja su u prethodnom periodu imali.

Ovo je  povodom Svjetskog dana bijelog štapa, za Radio Trebinje, istaknula  Jelka Dželetović, službenik Udruženja slijepih i slabovidih osoba Trebinje-Ljubinje.

Ona je navela da su im sva dosadašnja prava ukinuta, te da članovi sada dobijaju samo sredstva za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 165 maraka, a neki, posljednjih šest mjeseci, primaju i osoba  invalidninu od 100 maraka, piše Radio Trebinje.

„Smanjena su nam i gradska proračunska sredstva, umjesto 3.000 maraka ove godine smo dobili 1. 500. Ukinuta su i lutrijska sredstva koja su dodjeljivana slijepim osobama, nemaju nikakve povlastice prilikom liječenja niti su oslobođeni plaćanja zdravstvenih usluga, ukinute su im i povlastice za putnički promet  i za plaćane nekih računa. I ovu osobnu invalidninu primaju samo oni koji su invalidnost stekli do 18 godine, i tu pomoć će primati do kraja ove godine. Šta će biti poslije sa tim ne znamo. Trudit ćemo se da bar nastave da isplaćuju te invalidnine i nakon 1. siječnja 2019.“, istaknula je Jelka Dželetović.

Udruženje živi od sredstava koja zarađuju od poslastičarnice koja je u njihovom vlasništvu.

„Uspijevamo nekako da radimo. Borimo se. Od sredstva koje smo dobili iz proračuna adaptirali smo prostor poslastičarnice. Sve nam je bilo zastarjelo, aparate treba održavati jer se često kvare, tu obavljamo uredske poslove, od zarade isplaćujemo i plaću službenika, a moramo platiti i račune i zadovoljiti redovne inspekcijske kontrole. Kao Udruženje nemamo nikakvih povlastica“, navodi ona.

Udruženje slijepih i slabovidih lica Trebinje –Ljubinje ima 80 članova, većinom starijih od 60 godina.

Član ovog udruženja je i Trifko Vico, koji je primjer kako čovjek s oštećenim vidom može u životu da postigne sve – ima obitelj, djecu, unučad, radio je, bavi se glazbom i uživa u umirovljeničkim danima.

„Zanimanja imam koliko hoću. Nemam sekunde slobodnog vremena u radnom danu i životu. Najmanje spavam“, kaže Trifko.

On podvlači da je položaj slijepih veoma težak, posebno što su još uvijek u našem društu prisutne brojne predrasude. Bez obzira na to, kaže Trifko, dokazuju se na svim poljima, posebno u sportu.

„Ima nas u šahu, kuglanju, nogometu, u glazbi. Dokazujemo da možemo, iako nije lako“, navodi on.

Kaže da bi moglo biti mnogo bolje ukoliko bi na svim nivoima bilo više sluha za ovu populaciju.

„Potrebno je da sustav i institucije imaju više sluha za nas i da odgovaraju na naše potrebe. Neophodno je dosta pomagala, bilo bi dobro da nam paketi za mobilne telefone budu jeftiniji i dostupniji, da oni koji mogu da se liječe imaju povlastice prilikom liječenja, a koji ne – da imaju bar adekvatnu terapiju i da budemo oslobođeni plaćanja participacije“, navodi Vico.

Udružnje slijepih i slabovidih osoba Trebinje–Ljubinje postoji od 1962. godine i najstarije je ovakvo udruženje u Bosni i Hercegovini.