Stres u trudnoći utječe na razvoj mozga i na kasniji život djeteta

Studija koja je u ponedjeljak objavljena u medicinskom časopisu JAMA Open Network pokazala je da stres tijekom trudnoće može utjecati na razvoj mozga još nerođenog djeteta.

Naime fetusi majki koje su u trudnoći bile izrazito anksiozne imali su slabije veze između dva dijela mozga odgovorna za neke više kognitivne funkcije, dok su im veze između dijelova mozga za emocije i ponašanje bile jače.

''Čini se da visoka razina anksioznosti izravno utječe na to kako će se mozak fetusa oblikovati u maternici'', rekla je autorica studije Catherine Limperopoulos iz Instituta za razvoj mozga u sklopu Children's National u Washingtonu.

''Laički rečeno, sve što doživljava mama doživljava i njena beba, no za nju su posljedice mnogo veće'', dodaje Limperopoulos.

U studiji je ''visoka'' razina anksioznosti definirana kao ''stres koji ometa sposobnost žene da bude uspješna u svim svojim ulogama i svakodnevnim odgovornostima, ali nije toliki da bi se ženi klinički dijagnosticirala mentalna bolest ili poremećaj'', prenosi Večernji list.

Inače, u stresnim situacijama hipofiza i nadbubrežna žlijezda tijelo preplave hormonima, a neki od njih (npr. kortizol), imaju sposobnost prijeći barijeru posteljice između majke i djeteta.

''Veza između stresa i fetalnog razvoja mozga posebno je uznemirujuća za žene koje su trudne tijekom pandemije'', rekla je Limperopoulos čija prethodna istraživanja već pokazuju i kako se stres trudnica u doba koronavirusa udvostručio ili čak utrostručio.

Jako je bitno, ističe Limperopoulos, da se buduće majke stalno na ovo upozorava, te da im se savjetuje da tijekom ove pandemije i nakon nje potraže pomoć ako im je teško.

Inače, ovo nije prvo istraživanje koje stres, anksioznost i depresiju trudnica povezuje s manjim razvojnim sposobnostima njihove buduće djece. Neka su istraživanja tako već pokazala da se sva ta stanja mogu povezati i s brojnim emocionalnim problemima djece kasnije u životu.

Konkretno, otkrivena im je i poremećena motorička koordinacija, veća emocionalna reaktivnost i zakašnjelo razumijevanje jezika. Limperopoulos je tako ranije ove godine istraživanjem utvrdila da visoke razine stresa u trudnoći narušavaju biokemiju djetetovog mozga i rast hipokampusa - područja mozga uključeno u stvaranje novih sjećanja, što se povezuje i s učenjem i osjećajima.

Osim toga, stres je povezan i s prijevremenim porođajem, a istraživanje objavljeno u srpnju pokazuje da su žene koje su i godinama prije trudnoće bile depresivne i pod velikim stresom, imale kraće trudnoće od ostalih žena.

''Svaki je dan u maternici važan za rast i razvoj fetusa'', rekla je Christine Dunkel Schetter, ugledna profesorica psihologije i psihijatrije koja je godinama istraživala ovu temu u Laboratoriju za proces stresa i trudnoću na Sveučilištu u Kaliforniji.

Prerano rođena djeca, kaže Schetter, imaju veći rizik za brojne razvojne poteškoće i kasnije zdravstvene probleme.

''Sad pouzdano znamo da mentalno zdravlje majke tijekom trudnoće direktno i trajno utječe na razvoj njenog djeteta i moramo veću pažnju obratiti na ženine probleme mentalnog zdravlja'', rekla je za Limperopoulos za CNN.

''Cijelo društvo treba uložiti napor da trudnicama pružimo potrebne resurse, kao i sigurno i poticajno okruženje prije i tijekom trudnoće. Jer to je jedini način da zaštitimo zdravlje buduće djece'', zaključila je.