Stopa fertiliteta u BiH jedna od najnižih u svijetu

Globalni podaci ukazuju na trend da obitelji imaju manji broj članova, što odražava pravo parova na osobnu odluku o tome hoće li imati djecu, kada i koliko. 

Nemogućnost ostvarivanja prava na planiranje porodice može dugoročno utjecati na stopu fertiliteta, čineći je višom ili nižom od onoga što većina ljudi želi, kako to pokazuje izvještaj "Stanje svjetske populacije za 2018. godinu", kojeg je danas objavila agencija Ujedinjenih nacija za seksualno i reproduktivno zdravlje (UNFPA). 

Veličina obitelji je usko povezana s reproduktivnim pravima, koja su povezana s mnogim drugim pravima, uključujući pravo na zdravlje, obrazovanje i zaposlenje. Kada mogu ostvarivati svoja prava, ljudi imaju i tendenciju da napreduju. 

U slučaju kada su ta prava potisnuta, ljudi ne ostvaruju svoj puni potencijal, što sprečava ekonomski i društveni napredak, kako to potvrđuje najnoviji izvještaj pod nazivom "Snaga izbora: reproduktivna prava i demografska tranzicija". 

Direktorica UNFPA Natalia Kanem istaknula je da izbor može promijeniti svijet. 

''Izbor može unaprijediti dobrobit žena i djevojaka, transformirati porodice i ubrzati globalni razvoj. Na primjer, kada žena ima mogućnost i sredstva za sprečavanje ili odgađanje trudnoće, ima i veću kontrolu nad svojim zdravljem, može se zaposliti i sačuvati svoje radno mjesto i biti ekonomski neovisna'',  poručila je. 

U nekim zemljama istočne Europe prisutan je trend smanjenja broja stanovnika. Tako se deset država u svijetu s najvećim trendom smanjenja stanovništva nalazi u centralnoj i istočnoj Europi, uključujući Bosnu i Hercegovinu. 

Stopa fertiliteta u BiH je (1,26 djece po ženi) ispod razine koja omogućava reprodukciju (2,1) i jedna je od najnižih u svijetu. 

Predstavnica UNFPA za BiH Doina Bologa među razlozima zbog kojih parovi nemaju željeni broj djece navodi nepovoljnu ekonomsku i socijalnu situaciju, nedostatak pouzdanih informacija o planiranju porodice, kao i nedostatak pristupa sredstvima moderne kontracepcije, koju većina parova ne može da priušti. 

''Stoga mi u UNFPA zagovaramo uključivanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i reproduktivnih prava u relevantne politike i strategije u BiH kao i zalažemo se za unapređenje pristupa pouzdanim informacijama i uslugama u ovoj oblasti'', zaključuje Bologa. 

Generalno govoreći, zemlje sa visokom i srednjom stopom fertiliteta u Europi nemaju politike usmjerene na povećanje fertiliteta, nego imaju politike koje podržavaju rodna pitanja i pitanja porodice, što pruža podršku roditeljima da postignu ravnotežu između rada i privatnog života te im omogući da imaju željeni broj djece. 

Povećanje fertiliteta mora biti praćeno i drugim mjerama koje podržavaju  okruženje u kojem su ljudi sigurni i mogu graditi budućnost za sebe i svoje obitelji.  

Mjere usmjerene na poboljšanje fertiliteta moraju biti bazirane na dokazima, sa fokusom na pojedince i parove i njihova prava. Da bi sloboda izbora postala stvarnost, u izvještaju se ističe da zemlje mogu odrediti univerzalni pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti u oblasti reproduktivnog zdravlja kao prioritet. 

To uključuje modernu kontracepciju, bolje obrazovanje, uključujući dobno prilagođenu edukaciju o seksualnosti, promjenu stavova muškaraca da podrže prava i težnje žena i djevojaka, uključujući mjere koje im omogućavaju ravnotežu između posla i porodice, poput pristupačne brige o djeci,  koje im olakšavaju da imaju više djece, ako ih žele. 

Ako ljudi, a posebno mladi ljudi, imaju pristup kvalitetnom obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, imaju stabilan posao i dobivaju podršku za podizanje svoje djece, vjerovatnije je da će se odlučiti na potomstvo i manje vjerovatno da će napustiti zemlju. 

Broj stanovnika jeste bitan. Ali više od broja su važni kapaciteti, vještine i talenti pojedinaca, njihovo zdravlje i njihova produktivnost. 

''Smjer u kojem moramo ići je potpuno ostvarivanje reproduktivnih prava, za svakog pojedinca i svaki par, bez obzira gdje i kako žive ili koliko zarađuju'',  zaključila je Kanem, saopćeno je iz UNFPA.