Rast stanica raka mogu zaustaviti mirisi na koje svi reagiramo!?

Nakon što je svijet zadesila pandemija COVID-19, javlja se povećana svijest o važnosti našeg osjeta mirisa. Najnovija istraživanja sugeriraju da mirisi, poput onih koji dolaze od zrelog voća ili fermentirane hrane, mogu izazvati promjene u aktivnosti gena izvan područja odgovornog za osjet mirisa.

Ovo novo otkriće potaknulo je znatiželju među znanstvenicima, otvarajući mogućnost primjene zračno prenosivih spojeva u potencijalnom liječenju raka ili usporavanju neurodegenerativnih bolesti.

Koncept nazalne primjene lijekova

Iako koncept nazalne primjene lijeka nije nov, istraživanje je značajan korak naprijed. Prelazak s eksperimenata na stanicama, muhama i miševima na razmatranje primjene kod ljudi predstavlja važan razvojni korak.

Važno je također uzeti u obzir moguće nepredviđene zdravstvene rizike povezane s ispitivanim spojevima, što zahtijeva dodatne studije kako bi se potpuno razumjele posljedice ovog intrigantnog otkrića.

Anandasankar Ray, stanični i molekularni biolog s Sveučilišta Kalifornija (UC) Riverside, izražava iznenađenje rezultatima istraživanja njegovog tima. Otkriće da izloženost mirisu može izravno utjecati na aktivnost gena, čak i u tkivima koja nemaju receptore mirisa, predstavlja potpuno iznenađenje.

U nedavnom istraživanju, objavljenom u časopisu eLife, znanstvenici su eksponirali vinske mušice i miševe diacetilu, hlapljivom spoju koji kvasci oslobađaju tijekom fermentacije voća. Diacetil se povijesno koristi za dodavanje arome maslaca u hrani poput kokica, a prisutan je i u e-cigaretama.

U ljudskim stanicama uzgojenim u laboratoriju, diacetil je djelovao kao inhibitor histonske deacetilaze (HDAC), što je rezultiralo širokim promjenama u aktivnosti gena kod muha i miševa.

HDAC enzimi

HDAC su enzimi koji sudjeluju u omotavanju DNK oko histona, baznih proteina male molekulske mase. Inhibicija HDAC omogućava lakšu aktivnost gena, a inhibitori HDAC-a već se koriste u liječenju određenih oblika raka.

Dodatna istraživanja pokazala su da pare diacetila inhibiraju rast stanica ljudskog neuroblastoma i usporavaju neurodegeneraciju u modelu muhe kod Huntingtonove bolesti.

Unatoč pozitivnim rezultatima, znanstvenici priznaju potencijalne zdravstvene rizike povezane s diacetilom, te napominju da možda nije idealan kandidat za terapiju. Ray ističe kako se već radi na identifikaciji drugih hlapljivih tvari koje mogu izazvati promjene u aktivnosti gena.

Iako ovo istraživanje predstavlja prvo izvješće o utjecaju uobičajenih hlapljivih tvari na epigenetske promjene u neuronima i drugim stanicama, ima svoja ograničenja.

Potrebna je temeljita analiza mehanizama kako mirisi uzrokuju epigenetske promjene, a dugoročne posljedice izloženosti često susretanim mirisima nisu istražene u ovoj pretkliničkoj studiji.