Ljudi koji vole luk rjeđe razvijaju dijabetes i povišeni tlak

Poznata je činjenica da su prehrana i zdravlje usko povezani, no zbog mnoštva čimbenika koji utječu na tu vezu, detalji često ostaju nejasni. Što više znanja znanstvenici steknu, to bolje možemo upravljati svojim zdravljem kroz prehranu.

Nova studija međunarodnog tima istraživača sada baca novo svjetlo na ovo područje, a u središtu pozornosti je namirnica koju mnogi vole ili mrze - luk. Naime, znanstvenici su otkrili da je sklonost mirisu i okusu luka povezana s manjom vjerojatnošću za razvoj dijabetesa tipa 2 i visokog krvnog tlaka, piše ScienceAlert.

Put do ovog otkrića vodi kroz genetiku, a istraživači vjeruju da bi se takav pristup mogao koristiti za pouzdanije i konačno utvrđivanje veza između prehrane i zdravlja.

Genetika u pozadini okusa

"Naše istraživanje pokazuje da su geni za okus i miris obećavajući alati za proučavanje veza između prehrane i bolesti. Mogu nam pomoći u jačanju dokaza o uzročno-posljedičnim vezama u nutricionističkim istraživanjima", ističe genetički epidemiolog Daniel Hwang sa Sveučilišta Queensland u Australiji.

"To je važno jer su nam potrebni bolji načini za razumijevanje kako prehrana utječe na bolesti poput dijabetesa, srčanih bolesti i raka."

Tim je svoju analizu započeo s podacima prikupljenim iz britanske zdravstvene baze podataka koja obuhvaća više od 160.000 ljudi u dobi od 37 do 73 godine, uključujući njihove genetske podatke i prehrambene navike.

Analizom je identificirano stotine veza koje se odnose na 96 različitih prehrambenih sklonosti. Među njima su bile i genetske varijante povezane sa sklonošću prema češnjaku, grejpu, luku, hrenu, wasabiju, bobu i dodavanju soli u hranu.

Gen koji voli luk

Nakon detaljne analize 325 gena za okus i miris te 140 različitih namirnica, jedna se veza istaknula kao posebno zanimljiva: ona između sklonosti luku i specifične varijante gena za mirisni receptor, OR2T6.

Ta je veza kasnije potvrđena i u manjoj bazi podataka koja je uključivala mlađe osobe u dobi od 25 godina, što pokazuje da ova varijanta gena služi kao pokazatelj sklonosti luku neovisno o dobi.

To je ključno jer su naši geni fiksni od rođenja i na njih ne utječu životni izbori ili okolišni čimbenici koji se odražavaju na zdravlje. Primjerice, razvoj dijabetesa može potaknuti nekoga da promijeni prehranu, ali ne može promijeniti gene koje je naslijedio.

Metoda Mendelske randomizacije

Nakon što su uspostavili tu vezu, istraživači su proučili odvojene genetske skupove podataka kako bi povezali varijantu gena *OR2T6* sa zdravstvenim ishodima. Upravo je tu otkriven smanjeni rizik od visokog krvnog tlaka i dijabetesa tipa 2.

Takav pristup, koji koristi fiksne genetske varijante kao pouzdane pokazatelje za podatke koje osobe same prijavljuju, poput unosa hrane - a koji mogu biti nepouzdani i mijenjati se s vremenom - poznat je pod nazivom Mendelska randomizacija.

"Istraživanja prehrane pomoću Mendelske randomizacije sve su češća, a studije pojašnjavaju uzročne učinke unosa kave, alkohola i mlijeka", kaže Hwang. "Unatoč tom napretku, istraživanje hrane i prehrambenih obrazaca ovom metodom i dalje je izazovno zbog poteškoća u identificiranju valjanih genetskih markera koji bi pouzdano odražavali što ljudi doista jedu", pojašnjava.

Fokusiranjem na gene za okus i miris, istraživači smatraju da se može povući jasnija linija između prehrambenih preferencija i genetike, s obzirom na to da okus i miris tako izravno utječu na ono što volimo jesti.

Obećavajući pristup, ali potrebno još istraživanja

Treba naglasiti da veza između sklonosti luku i boljih zdravstvenih ishoda zasad nije potvrđena kao izravna uzročno-posljedična veza. Istraživači ističu da se rezultati moraju ponoviti u većim i raznolikijim populacijama prije nego što se mogu donijeti bilo kakvi kauzalni ili klinički zaključci.

Ipak, otkriće je svakako vrijedno daljnjeg istraživanja, a moglo bi biti povezano s bioaktivnim spojevima koji se nalaze u luku.

Ono što znanstvenike u ovom trenutku najviše zanima jest dokaz da njihov pristup, temeljen na genima za okus i miris, doista funkcionira. Činjenica da se u analizi samo jedna namirnica pokazala kao snažan kandidat na neki je način prednost jer sugerira da je analiza dovoljno precizna da istakne samo stvarne veze.

Procjenjuje se da je nezdrava prehrana odgovorna za oko 11 milijuna preuranjenih smrti godišnje, što je visoka cijena koju plaćamo za prekomjeran unos slatkih pića ili nedovoljan unos voća i povrća. S više ovakvih studija, možda ćemo moći nešto poduzeti po tom pitanju.

"Utvrditi uzrokuje li određena hrana bolest ili je samo povezana s njom velik je izazov u nutricionističkoj epidemiologiji", zaključuje Hwang. "Stvorili smo okvir koji se temelji na genima za okus i miris kako bismo pomogli znanstvenicima da bolje razumiju kako prehrana doprinosi razvoju kroničnih bolesti."