Evo kako prestati brinuti
Zabrinutost pogađa sva ljudska bića. To je oblik anksioznosti uzrokovan stalno ponavljajućim mislima o mogućim uznemirujućim događajima u budućnosti.
To je izraz uma koji izmiče kontroli, a njegove posljedice su zamor, smetenost i nemogućnost življenja u sadašnjem trenutku.
Nitko ne želi brinuti, ali ponekad mislimo da ako se ne brinemo, to znači da nam nije stalo ili da ignoriramo mogućnosti budućeg neuspjeha, porenosi She.hr.
Razumijevanje je ključ
Stoga, da bismo zaustavili zabrinutost, moramo primijeniti osnovni filozofski aksiom: Upoznaj samoga sebe. Prije svega, moramo razumjeti svoj um, dio sebe o kojem, moramo priznati, ne znamo mnogo.
Kada netko dobije novi uređaj, bio to pametni telefon ili bušilica, prvo što napravi je da se upozna s njegovim mehanizmom, kako s njim rukovati i, što je još važnije, kako ga kontrolirati.
Nažalost, čini se da ne pokušavamo na isti način naučiti koristiti svoj um. Samo upalimo motor i pustimo da um funkcionira automatski, misleći da ne treba uložiti nikakav napor kako bismo dobili optimalne rezultate.
Ono što se tada zbiva je da naš um emitira nasumične note, umjesto lijepe muzike koju u potencijalu može stvarati.
Mnoge civilizacije prošlosti, one koje svoje napore nisu toliko usmjeravale na razvijanje tehnologije već na razumijevanje prave stvarnosti i ljudskog bića, smatrale su da je um kompozitni element s različitim atributima, nekim pozitivnim i nekim negativnim. U načelu, možemo govoriti o dva različita aspekta uma: nižem umu i višem umu. U ezoterijskom budizmu, naprimjer, oni su nazvani kama-manas (um želja) i manas (čisti um).
Tiranija uma
Zabrinutost je instinktivan mehanizam uma želja koji se odnosi na preživljavanje. Mi brinemo zbog svojih želja, bilo da su to želje da se nešto dogodi ili želje da se to nešto ne dogodi.
Hraneći neku uznemirujuću misao, mi joj pomažemo da se umnoži, sve dok ne preostanu samo uznemiravajuće misli, tiranija uma nad tijelom i emocijama.
Da bismo niži um imali pod kontrolom, moramo aktivirati manas, viši um koji se odnosi na inteligenciju, riječ koja potječe od glagola elegir – izabrati. Oslanjajući se na etimologiju, inteligencija bi dakle značila mudro razlučivanje.
Kada je naša inteligencija razvijena, možemo razlučivati između onih misli koje nam pomažu, koje su kreativne, koje su korisne nama i drugima, te onih koje su pokretane željama, sebične, destruktivne i nepotrebne.
Postoji rješenje
Inteligencija nam također pomaže da primijenimo stara učenja stoika, posebno Epikteta, koji savjetuje da treba razlikovati ono što možemo kontrolirati od onog što ne možemo kontrolirati.
Korisna je vježba preispitati ono što nas brine i razmotriti možemo li to promijeniti ili utjecati na to ili ne. Ako možemo, onda trebamo učiniti sve što je u našoj moći da ostvarimo pozitivan ishod. Rad je mnogo puta najbolji lijek za anksioznost.
Ako nešto ne možemo promijeniti, onda briga nema smisla, jednostavno zato što ne pomaže ni na koji način.
Kada smo obuzeti brigama, može pomoći uvođenje nekih promjena u naše okruženje, ili da napravimo nešto na drugačiji način kako bismo odvratili uznemireni um nečim pozitivnim i zdravim, bila to šetnja prirodom, razgovor s prijateljem o nekoj drugoj temi, dobra knjiga, pažljivo slušanje umirujuće glazbe, bilo što što će omogućiti našem umu da predahne.
Možda uspijemo uzdići svijest i vidjeti stvari iz nove perspektive.
