"Ova struka je nepredvidiva. Od rutinskog vođenja porođaja u jednom trenutku do borbe za život majke ili novorođenčeta u sljedećem. U jednom radnom danu možemo svjedočiti čudu dolaska na svijet novog života, a već u idućem trenutku suočiti se s borbom pacijentice oboljele od karcinoma koja, nažalost, možda neće dočekati sutrašnji dan", kazao nam je dr. Ivan Zmijanović, specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist fetalne medicine.
Kroz njegovu ordinaciju prošle su tisuće žena, a sve one s njim su podijelile svoje najintimnije brige i strahove.
Da je odlazak ginekologu nelagodan za većinu žena svjestan je i dr. Zmijanović, a upravo zato u svojoj ordinaciji nastoji ženama pružiti ne samo stručnost nego i empatiju i razumijevanje.
Smatra i kako je ključno educirati mladiće i djevojke o reproduktivnom zdravlju, ne samo zbog prevencije neželjenih trudnoća, već zbog izgradnje zdravih i zrelih mladih osoba koje štite svoje zdravlje.
"Posebno je važno da mladi budu svjesni rizika koje nose spolno prenosive bolesti te mogućih posljedica neplaniranih i neželjenih trudnoća. Kada imaju točne informacije, lakše donose odgovorne odluke i sigurnije kroče u odrasli život", naveo je dr. Zmijanović.
Naglasio je kako edukacija ne smije biti svedena na tehničko znanje o kontracepciji nego mora uključivati i ispravan stav prema seksualnosti, poštivanju vlastitog tijela i tijela druge osobe.
"Iz iskustva mogu reći da su parovi koji imaju ispravan stav prema seksualnosti i poštovanje jedno prema drugome ne samo bolje zaštićeni od neželjenih posljedica nego i kvalitetnije žive svoj odnos s manje straha, krivnje i nesigurnosti, a s više povjerenja i otvorene komunikacije. Zato je važno naglasiti: odgovorno spolno ponašanje ključno je ne samo za prevenciju bolesti i trudnoća nego i za zdravlje i sreću u budućem obiteljskom životu", istaknuo je.
Dr. Zmijanović jedan je od velikih zagovornika prava na život u Hrvatskoj. Na početku svoje karijere i on je radio pobačaje, no već dugi niz godina poziva se na priziv savjesti.
"Priziv savjesti je jedno od temeljnih ljudskih prava. On ne znači uskraćivanje skrbi, nego zaštitu moralnog integriteta liječnika. Ako bismo liječniku uskratili pravo na priziv savjesti, prisilili bismo ga da radi protiv vlastitih etičkih i ljudskih uvjerenja, a to u konačnici ne bi bilo dobro ni za liječnika ni za pacijenta. Liječnik koji je u sukobu sa samim sobom ne može biti potpuno posvećen onome kome pomaže", naglasio je.
Priziv savjesti, prema njegovim riječima, ne znači okretanje leđa pacijentici nego pružanje skrbi, poštovanja i podrške uz izuzeće u postupku koji proturječi njegovoj savjesti.
Na njegovu odluku da prestane raditi pobačaje posebno je utjecala duhovna obnova u Lištanima u Livnu. Kako je istaknuo dr. Zmijanović, bila je to prekretnica u njegovom privatnom, ali i profesionalnom životu.
"To iskustvo mi je pomoglo da dublje razumijem smisao svog poziva i da u svakodnevnom radu s ljudima ne gledam samo bolest ili dijagnozu, nego cijelu osobu, sa svim njezinim strahovima, nadama i potrebama. U trenucima kada je posao težak i kad se susrećem s teškim dijagnozama ili ljudskom patnjom, upravo tada se oslanjam na ono što sam ponio iz Lištana, snagu vjere, važnost povjerenja i sigurnost da se svaka osoba treba gledati s poštovanjem i ljubavlju", naveo je dr. Zmijanović.
Mišljenja je da bol i sjećanje na abortus ne ostaju iza bolničkih vrata nego da žena s tim iskustvom živi do kraja života.
"To iskustvo postaje dio njezine intime, njezina emocionalnog i duhovnog života. Mnoge žene vjeruju da će nakon zahvata sve biti gotovo, da će to ostati 'tamo negdje', ali vrlo brzo shvate da se to iskustvo vraća kroz osjećaj tuge, žaljenja, krivnje ili kroz trenutke kada se susretnu s djecom i obiteljima", pojasnio je dr. Zmijanović.
Ključno je da liječnik iskreno razgovara s trudnicom prije pobačaja kako bi razumjela što slijedi te bila potpuno svjesna svih posljedica svoje odluke.
"Jednako tako, važno je osigurati postabortivno savjetovanje i psihološku podršku ženama koje su prošle kroz to iskustvo. Potrebno im je vrijeme, razumijevanje i pratnja da bi mogle ponovno pronaći unutarnji mir. Iz svoje prakse mogu posvjedočiti da nijedna žena nakon pobačaja nije ista osoba kao prije njega. To je iskustvo koje je duboko obilježava, i zato je toliko važno da društvo, ali i mi liječnici, budemo uz njih, ne s osudom, nego s ljudskim licem, suosjećanjem i otvorenim srcem. I ono što je možda najvažnije: uvijek postoji izlaz, mogućnost oporavka i novog početka. To je put koji ponekad traje, ali uz podršku i ljubav, žene ponovno mogu pronaći snagu i mir", naveo je.
Dr. Zmijanović istaknuo je kako se pravo na izbor uvijek postavlja kao pitanje slobode žene, no to je, prema njegovom iskustvu, puno složenije i dublje pitanje.
"Sloboda nikada ne smije značiti prekid tuđeg života. Kao liječnik, pozvan sam štititi i majku i dijete jer oboje imaju pravo na život i dostojanstvo. Kada razgovaram sa ženama, uvijek nastojim da to bude s poštovanjem i suosjećanjem, a nikada s osudom. Moj je zadatak da im pomognem sagledati cjelinu i donesem jasnoću u trenutku kada ih često preplavljuje strah ili pritisak okoline", naglasio je.
Naveo je kako u praksi žene najčešće traže pobačaj zbog straha od socijalnih i ekonomskih okolnosti, nesigurnog posla, nedostatka podrške partnera ili obitelji, loših životnih uvjeta.
"Ponekad se radi i o vrlo mladim djevojkama koje nisu bile spremne za trudnoću, niti emocionalno, niti u smislu znanja o reproduktivnom zdravlju. Rjeđe se razlozi povezuju s medicinskim indikacijama ili teškim malformacijama fetusa, iako i takvih situacija ima".
Dr. Zmijanović ispričao nam je kako je mnoge ženi uspio "odgovoriti" od pobačaja, odnosno ponuditi im izlaz iz situacije koja se njima u tom trenutku činila bezizlaznom.
"Ključ je u tome da osjete da nisu same i da postoji izlaz, da uvijek postoji netko tko će ih saslušati, razumjeti i pomoći im pronaći put. Kada im se pruži podrška i pokaže druga perspektiva, mnoge žene odluče prihvatiti trudnoću i kasnije mi svjedoče da im je to bila najbolja odluka u životu. Zato vjerujem da je najbolji odgovor na 'pravo na izbor' upravo u tome da ženama vratimo osjećaj nade i snage, da znaju da nisu same i da pobačaj nikada nije jedini put", naveo je.
Dr. Zmijanović posebno je ukazao na odgovornost muškarca u očuvanju reproduktivnog zdravlja i planiranju obitelji.
"Posebno želim naglasiti njihovu ulogu u trenutku kada se razmišlja o pobačaju. Dužnost muškarca jest štititi svoju ženu i svoje dijete, biti oslonac i podrška kada je najteže. Nažalost, u stvarnosti se često događa suprotno, upravo muškarci budu ti koji ženu 'guraju' prema pobačaju, ostavljajući je samu u najtežim trenucima", naglasio je.
"U društvu se za pobačaj gotovo uvijek okrivljuje samo žena, a zapravo je odgovornost za pobačaj veća na muškarcu što je nažalost rijetko prepoznato. Zato uvijek naglašavam: pobačaj je poraz muškarca i njegove uloge u zaštiti obitelji, a ne isključivo krivnja žene".
Često, dr. Zmijanović, inzistira da partner bude prisutan na prenatalnim pregledima, osobito kada postoji sumnja na malformaciju.
"To nije samo pitanje informiranosti, nego i pitanje zajedničke odgovornosti. Roditeljstvo počinje već u trudnoći, a muškarac koji to prepozna i stane uz svoju ženu čini prvi i najvažniji korak u zaštiti obitelji. Kada muškarci stanu uz svoju partnericu i zajedno s njom prihvate dijete, tada najčešće oboje pronađu novu snagu i otkriju koliko ih to iskustvo povezuje i osnažuje. Upravo u toj zajedničkoj borbi i prihvaćanju rađa se temelj obitelji i povjerenja koji traje cijeli život".
Inzistira i na psihološkoj i duhovnoj podršci ženama u cijelom procesu kako bi znale da nisu same, da imaju s kim podijeliti svoje strahove i dileme te tako lakše pronaći put do odluke.
"Jednako je važno naglasiti da i muškarcu treba potpora. I on proživljava strahove i nesigurnosti, a nerijetko se ne zna nositi sa svojom ulogom. Ako nema priliku dobiti pomoć, može reagirati povlačenjem ili pritiskom na ženu, što dodatno otežava situaciju. Zato i muškarcima treba omogućiti prostor za razgovor, razumijevanje i savjetovanje, jer kada oboje dobiju podršku, tada je i odluka koju zajedno donose zrelija i mirnija", naveo je dr. Zmijanović.
Kazao nam je kako je njegova poruka vrlo jednostavna, a ona je da život uvijek vrijedi izabrati.
"Meni je savjest uvijek bila svjetionik u radu i u životu, i to bih želio ostaviti i mlađim kolegama: neka budu hrabri biti ljudi prije svega, jer medicina bez ljudskosti gubi svoj smisao. A roditeljima bih poručio – nikada ne ostajete sami. Uvijek postoji izlaz, uvijek postoji podrška i uvijek postoji netko tko će vam pomoći nositi se s izazovima", zaključio je dr. Zmijanović.
