Dobro razmislite prije nego djeci dadnete mobitel za igru

U Bosni i Hercegovini zabilježen je zabrinjavajući rast broja djece koja pate od bolova u vratu i glavobolja te imaju razvojne teškoće u govoru i komunikaciji, upozoravaju specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije prim. dr. Sevda Bećirović i logoped Milan Pljevaljčić u razgovoru za Fenu. Ističu kako su ovi problemi izravno povezani s pretjeranim korištenjem mobilnih telefona.

Prim. dr. Bećirović naglašava kako posebno zabrinjava što se broj djece s ovim simptomima ubrzano povećava, a zdravstvene su posljedice sve vidljivije i izravno povezane s načinom na koji djeca danas provode slobodno vrijeme.

"U ordinaciji gotovo svakodnevno viđamo predškolsku i školsku djecu te adolescente koji se žale na bolove u vratu, ramenima i glavobolje, a često i na vrtoglavice. Prije desetak godina to su bili pojedinačni slučajevi, a danas su postali pravilo. Posebno zabrinjava što se ovi problemi sve češće javljaju već u predškolskoj i osnovnoškolskoj dobi. Jasno se vidi povezanost s povećanom upotrebom mobitela jer djeca sate provode u istom položaju, s glavom pognutom prema ekranu“, objašnjava Bećirović.

Težina na dječjim "plećima"

Na pitanje kakva oštećenja prekomjerna upotreba mobitela ostavlja na dječju kralježnicu i koje su dugoročne posljedice, pojašnjava kako se sve češće susreću s tzv. sindromom prenaprezanja poznatim kao "text neck" ili "vrat od mobitela" – stanjem koje može ostaviti trajne posljedice na držanje i zdravlje djece.

"Donji vratni kralješci, najčešće C5 do C7, trpe kronično povećan pritisak. Kada dijete spusti glavu prema telefonu, težina koju kralježnica mora nositi može umjesto normalnih 5–6 kilograma narasti i do 20 ili više kilograma. To dugoročno dovodi do bolova, ukočenosti, glavobolja, ograničenih pokreta, a kod tinejdžera i do trajnih deformacija držanja i bržeg trošenja hrskavice“, pojašnjava liječnica.

Upozorava to nije bezazlena pojava, već proces koji ostavlja trajne posljedice ako se ne reagira na vrijeme. Kao ključnu preventivnu mjeru ističe ulogu roditelja u usmjeravanju djece prema zdravijim navikama pri korištenju mobitela.

"Potrebno je ograničiti vrijeme koje djeca provode uz telefone i poticati ih uređaj držati u visini očiju umjesto stalnog savijanja vrata. Pauze su ključne – nakon pola sata ekrana dijete bi se trebalo istegnuti ili prošetati. Roditeljima preporučam djecu upisati na sport ili ih barem poticati na svakodnevno kretanje jer snažni mišići leđa i vrata najbolje štite kralježnicu“, savjetuje Bećirović.

Ako se simptomi već pojave, pomažu vježbe istezanja vrata, jačanje leđnih mišića i korektivna gimnastika, dok su u težim slučajevima potrebne fizikalne terapije. Naglašava ključ je u ravnoteži – djeca neće odustati od mobitela, ali pravilnim navikama i vježbama mogu se spriječiti ozbiljne posljedice.

Što je dijete mlađe, posljedice su dugoročnije

Posebno upozorava na predškolsku djecu jer rano i intenzivno korištenje ekrana kod najmlađih uzrokuje ozbiljne razvojne probleme s dugoročnim posljedicama.

"Djeca u dobi od 3 do 6 godina koja satima koriste mobitel izložena su većim rizicima nego starija djeca. Njihova kralježnica se tek razvija, vratni kralješci i mišići vrlo su osjetljivi. Ako dijete od četiri ili pet godina svakodnevno drži glavu pognutu prema ekranu, dolazi do poremećaja prirodne zakrivljenosti vrata i slabljenja mišića koji drže glavu uspravno. Posljedice su deformacije držanja, ravni vrat, skolioza ili kifoza, a problemi ne nestaju sami od sebe nego postaju kronični“, upozorava liječnica.

Kada je riječ o neurološkim i psihološkim posljedicama, ističe kako se mozak predškolskog djeteta brzo razvija pa pretjerano korištenje ekrana negativno utječe na pozornost, koncentraciju i emocije.

"Djeca postaju razdražljiva, slabije se snalaze u socijalnim kontaktima i teže razvijaju samokontrolu. Previše vremena uz ekran može dovesti do poremećaja pažnje, kašnjenja u razvoju fine motorike pa čak i problema sa snom zbog poremećenog lučenja melatonina", objašnjava Bećirović.

Naglašava kako pretjerano korištenje mobitela kod predškolske djece nije samo pitanje bolova u vratu i držanja, nego složen razvojni problem koji utječe na fizički, emocionalni, kognitivni i socijalni razvoj.

Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije vrlo je jasna: djeca mlađa od dvije godine ne bi uopće smjela koristiti ekrane, a ona između dvije i četiri godine najviše jedan sat dnevno i to uz nadzor roditelja.

Mobiteli ne mogu zamijeniti stvarnu igru

Bećirović pojašnjava kako mobiteli ne mogu zamijeniti stvarnu igru jer postoji bitna razlika između pasivnog gledanja i aktivnog sudjelovanja.

"Razvoj fine motorike ovisi o aktivnom iskustvu – dijete mora penjati se, slagati kockice, vezati pertle, bacati i hvatati loptu. Takvi pokreti povezuju vid, dodir i pokret u mozgu. Pasivno gledanje sadržaja ne aktivira iste moždane puteve. Kada dijete gleda crtić o igri loptom, aktivira se samo vidni korteks, ali kad loptu stvarno baci ili uhvati, aktiviraju se centri za planiranje pokreta, koordinaciju i ravnotežu. Samo aktivna igra gradi živčane veze koje su temelj fine motorike i koordinacije", ističe Bećirović.

Fizijatrica napominje kako prekomjerna upotreba ekrana ostavlja vidljive tragove i na motorički razvoj.

"Ako dijete sate provodi pred mobitelom umjesto u igri, razvija slabiju finu motoriku, nespretnije je s olovkom i škarama, ima lošiju koordinaciju ruka–oko, teže savladava crtanje i pisanje, a i fizička izdržljivost te ravnoteža su slabije", navodi liječnica.

"Djeca koja gledaju druge kako se igraju propuštaju priliku naučiti vještine potrebne za školu i život", dodaje.

Prema njezinim preporukama, mobiteli ne moraju nužno biti štetni ako se koriste odgovorno i uz jasna pravila.

„Mobiteli su danas dio života djece i roditelja, ali važno je da se koriste tako da potiču, a ne narušavaju razvoj. Vrijeme pred ekranom mora biti ograničeno i prekidano pauzama, a sadržaj biran tako da dijete bude aktivno uključeno. Ako dijete gleda ples, neka pleše uz ekran; ako gleda upute, neka ih odmah pokuša primijeniti“, pojašnjava Bećirović.

Roditeljima savjetuje djecu poticati na što više kretanja, sport i igru s vršnjacima, jer ništa ne može zamijeniti iskustvo stvarne igre. Ključ nije u zabrani, već u ravnoteži – kako bi tehnologija postala alat za učenje i razvoj, a ne izvor zdravstvenih i razvojnih problema.

Logoped Milan Pljevaljčić ističe kako djeca koja previše vremena provode pred ekranima imaju znatno manju priliku za interakciju s roditeljima i vršnjacima, što izravno utječe na njihov jezični i emocionalni razvoj.

"Djeca manje usvajaju govor kroz stvarne razgovore i interakcije, što dovodi do kašnjenja u razvoju govora i siromašnog rječnika. Umjesto komunikacije, pasivno primaju sadržaje koji ih ne potiču na razmišljanje i izražavanje. Brzi i kratki videozapisi smanjuju sposobnost koncentracije, pa djeca kasnije teže prate nastavu i razgovore. Sve češće primjećujemo i slabije socijalne vještine – izbjegavanje kontakta očima, pasivnost i poteškoće u započinjanju komunikacije“, upozorava Pljevaljčić.

Dodaje kako dugotrajno korištenje ekrana utječe i na emocije – djeca se brže frustriraju, što ometa i razvoj govora jer je on povezan s emocijama i pažnjom.

Upozorava i na važnost ranog usvajanja materinskog jezika: "Ako je dijete više izloženo stranom jeziku nego materinskom, mozak će prvo usvojiti onaj koji češće čuje.“

Prema istraživanju UNICEF-a i Agencije za komunikacijske regulative BiH, već 2020. godine čak 93 posto djece živjelo je u kućanstvima s pametnim telefonom, a većina uređaja bila je dostupna djeci. Europska studija iz 2024. pokazuje da više od 75 posto trogodišnje i četverogodišnje djece provodi previše vremena pred ekranom, uz premalo sna i fizičke aktivnosti.