Analiza pokazala: Nema smisla pokušavati poboljšati zdravstveni sustav u BiH

Sustavi zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini već duži period su suočeni s ozbiljnim izazovima u svome financiranju.

Gotovo po pravilu svake godine rashodi premašuju prihode fondova zdravstvenog osiguranja. Za financiranje sustava zdravstvene zaštite godišnje se u BiH izdvaja oko 3,5 milijardi KM ili gotovo 9% BDP-a.

Komparacije radi, ukupna potrošnja za zdravstvo manja je od 7% BDP-a u Hrvatskoj, Estoniji, Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj. Od ovog iznosa 70% se financira javnim sredstvima, a oko 30% privatnim sredstvima, piše Akta.ba. 

Ograničen napredak 

Formalno zaposlene osobe čine svega jednu trećinu ukupnog broja osiguranika. Istovremeno, kroz obavezne doprinose zaposlenih financira se 97% sredstava za zdravstvo koja su dolaze iz javnih izvora.

Ovakvo stanje predstavlja jedan od ključnih rizika po financijsku održivost zdravstvenog i socijalnog sistema u zemlji, pokazala je analiza Ekonomskog instituta u Sarajevu.

"Direktna plaćanja za lijekove i medicinske proizvode čine najveći dio privatne potrošnje. Slijede izdaci za specijalizirana ambulantna i bolnička liječenja. Značajno je prisustvo i neformalnih plaćanja, najčešće za bolničku i specijaliziranu njegu. Direktna plaćanja stanovništva, uključujući neformalna plaćanja, smanjuju vjerojatnoću da će grupe stanovništva s niskim prihodima dobiti zdravstvene usluge koje su im potrebne. Čak 8,2% stanovništva u BiH navodi da je potrošilo više od 10% njihovih ukupnih prihoda na zdravstvo", navodi se.

U oba entiteta su u ranijem periodu poduzimani različiti koraci kako bi se poboljšala kvaliteta zdravstvene zaštite. Tako su, primjera radi, osnovane agencije za akreditaciju zdravstvene zaštite koje rade programe certifikacije za pružatelje zdravstvenih usluga i praćenje indikatora kvaliteta i sigurnosti u bolnicama i primarnoj zaštiti.

Usprkos tome, napredak je ograničen. Prije svega zbog nedostatka poticaja za plaćanje za poboljšanje kvaliteta, institucionalne fragmentiranosti i ograničenih javnih resursa.

Građani nezadovoljni 

Prema anketi koju je 2020. provela Svjetska Banka, više od 80% stanovništva navodi da je "prilično nezadovoljno" ili "vrlo nezadovoljno" zdravstvenim sustavima. Niska kvaliteta i dugo vrijeme čekanja na specijalizirane usluge utječu na to da pacijenti, koji si to mogu priuštiti, sve više koriste zdravstvene usluge iz privatnog sektora.

Pročitajte još

Problemi: Kontinuirana nestašica lijekova

Uočen je nedostatak mehanizama nadzora i kontrole usklađivanja rashoda zdravstvenih ustanova s raspoloživim budžetskim sredstvima što dovodi do prekomjerne potrošnje.

Primjera radi, izdvajanja za plaće za dodatno osoblje zaposleno na radnim mjestima koja nisu odobrena od strane financijera. Upravljačke strukture u zdravstvenim ustanovama koje generiraju deficite nisu sankcionirane.

Kao rezultat, akumuliraju se obveze prema socijalnim fondovima i poreznoj upravi, kasni se s plaćanjima prema dobavljačima i zaposlenima. Sve ovo ima direktne posljedice na buduće pružanje usluga i kvalitetu njege, kao i nedostatak novih investicija koje su u principu značajno ispod iznosa amortizacije.

29 javnih bolnica 

Poseban izazov je niska efikasnost zdravstvenih sustava. Iako zemlja ima veliku bolničku mrežu s ukupno 29 javnih bolnica (18 u Federaciji Bosne i Hercegovine, 10 u Republici Srpskoj i jedna u Brčko Distriktu) i šest specijaliziranih bolnica, broj bolničkih kreveta na 100.000 stanovnika je ispod prosjeka zemalja Jugoistočne Europe.

U isto vrijeme, stope popunjenosti bolnica su niske - u Federaciji BiH prosječna popunjenost kreveta je manja od 60%, uz velike varijacije između bolnica. Bolnički sektor karakterizira neefikasna upotreba resursa koja je rezultat sustava plaćanja koji ne odražava nivo realiziranih aktivnosti.

Usprkos pomaku ka primarnoj zaštiti u posljednjih nekoliko godina, bolnički sektor je još uvijek dominantan. Mnoge ambulantne zdravstvene usluge i dalje se pružaju putem prijema u bolnicu, zbog nedostatka poticaja koji potiču ambulantno liječenje. U oba entiteta koriste se elektronski zdravstveni kartoni koji u teoriji mogu doprinijeti boljoj koordinaciji njege među sektorima, ali implementacija je neujednačena i podaci o pacijentima se ne dijele među pružateljima usluga.

"Iznad navedeno upućuje na zaključak da nema nikakvog smisla ni uporišta prosto pokušavati poboljšavati postojeći sustav koji se pokazao kao neodrživ. Ovo posebno imajući u vidu emigracijske trendove i starenje stanovništva, rastuće troškove inovativnih tehnologija i lijekova, itd. Više resursa, bolja organizacija, administracija i sl. naprosto neće dati željene rezultate. Potrebna je promjena paradigme i načina gledanja na zdravstveni sistem. On fundamentalno mora biti odgovoran za kreiranje vrijednosti za korisnike. Naravno, otvara i pitanje vremena. Korisnici ne mogu priuštiti da reformu čekaju desetljećima, već rezultate moraju vidjeti najkasnije u rasponu od 5 - 7 godina", zaključeno je u analizi.