Povijest zauvijek pamti velikog plemića imena hercegovačkog
Vraćajući se s uspješnog vojnog pohoda u Egipat, kod sirijskog grada Allepa, na današnji dan prije 509 godina preminuo je Ahmet-paša Hercegović (Hersekzâde Ahmed Paşa), jedna od najznačajnijih povijesnih ličnosti Bosne i Hercegovine, pa i Osmanskog carstva.
Najmlađi Hercegov sin
Herceg Stjepan Vukčić Kosača ženio se tri puta i imao petero djece (tri sina i dvije kćeri) čije su sudbine duboko obilježile povijest. S Jelenom Balšić, prinezom Zete, imao je troje djece: bosansku kraljicu Katarinu Kosača i sinove hercega Vladislava Hercegovića Kosaču i Vlatka Hercegovića Kosaču.
U braku s Barbarom de Payro imao je dvoje djece: Stjepana, kasnije Ahmed-pašu, Hercegovića i kći Maru. U braku s Cecilijom iz Senja nije imao preživjele djece.
Njegov najmlađi sin, Stjepan, rodio se u Herceg Novom oko 1459. godine. Djetinjstvo je proveo u Humskoj zemlji (Hercegovini), a školovanje počeo u Dubrovniku. Nakon pada Bosne pod vlast Osmanlija, otac ga šalje u Carigrad kao jamca za mir u Hercegovini.
U Carigradu se Stjepan Školovao u čuvenom Enderun mektebu.
Pod imenom Ahmed prvi put se spominje 1477. godine u fermanu sultana Mehmeda II, a već sljedeće godine spominje se kao državni zastavnik, mirialam.
U prosincu 1481. oženio je kćer sultana Bajazida II., princezu Hundi-hatun.
Vojskovođa i državnik
Početkom osamdesetih godina 15. stoljeća postavljen je za sandžak-bega pokrajine Hamid, pa Burse, pa ubrzo i za beglerbega Anadolije.
U ožujku 1488. godine postao je kapudan-paša, zapovjednik osmanske mornarice i na tom položaju, s velikim uspjehom, služio je četiri godine i devet mjeseci.
Predvodio je osmansku flotu prilikom osvajanja Midilije zapovijedajući s 300 ratnih brodova. Osmansku je kopnenu vojsku vodio u mnogim bitkama na Balkanu, u Anadoliji, Siriji i Nahčevanu, kasnije i Egiptu.
Od 1493. godine ponovno je postavljen na dužnost anadolskog beglerbega.
U ožujku 1497. prvi put je imenovan za velikog vezira, poslije sultana najveću funkciju u Osmanskom carstvu.
Ahmed-paša Hercegović će još četiri puta biti na ovom istaknutom položaju (1503–1506, 1511, 1512–1514, 1515–1516), a velikim su ga vezirom imenovala čak trojica sultana: Mehmed II., Bajazid II. i Selim I. Bilo je to vrijeme u osmanlijskoj povijesti poznato kao "zlatno doba".
Ahmet-paša nastavio je ratovati i voditi vojne pohode. Preminuo je prirodnom smrću vraćajući se s uspješnog vojnog pohoda na Egipat kod Allepa u Siriji 21. srpnja 1517. godine.
Imao je četiri sina: Ali-bega, Mustafa-bega, Ahmed-bega i Mehmed-bega te kćer kojoj je dao ime po svojoj domovini - Huma.
Materijalna i društvena zadužbina
Zahvaljujući njemu, ime hercegovačko zauvijek je ostalo upisano u povijesti. Od vlastitog prezimena, preko imena prvog sandžaka na području Bosne i Hercegovine do imena posljednjeg počivališta.
Iza sebe je ostavio brojne zadužbine diljem tadašnjeg Carstva: džamije, medrese, hamame, mektebe, imarete, karavannsaraje...
Nedaleko od Edirna, u mjestu Kesan, sagradio je han, česmu, hamam i džamiju 1511.godine. Iste je godine izgrađen njegov kompleks zgrada u gradu Urla sa džamijom, turbetom, šadrvanom i hamamom.
Izgradio je i hamam i dućane u Bornovi (dio Izmira), tri stotine dućana u predgrađu Guzelhisara, dvije stotine dućana u predgrađu Usaka, te karavan-saraj u Kutahyi.
Njegovu zadužbinu danas najviše živi tadašnje mjesto Dil na obalama mramornog mora. Ahmet-paša tamo je izgradio luku, stambene objekte, karavansaraj i kompleks, po njemu nazvane, Hersekzade Ahmet Paşa džamije.
Nakon smrti, sultan Selim I. zapovjedio je da se njegovo tijelo prenese u turbe pokraj džamije koju je Ahmed paša sagradio u Dilu. Mjesto, njemu u čast, od tada se zove u Hersek.
Prvi sandžak uspostavljen na području današnje Bosne i Hercegovine nazvan je Hercegovina.
Koristio je maternji, turski, perzijski i arapski jezik. Njegovi rukopisi otkrivaju kako je poznavao osnove orijentalno-islamske metrike i poetike.
Poezija na osmanskom prepuna je stihova i pjesama o njemu, a biografske antologije uvrštavaju ga u pjesnike na osmanskom turskom jeziku.
