Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Umjetnost iz 15. stoljeća

FOTO | Na dnu Hercegovine spava kameni grad stolačkog Michelangela

Uz kamene spomenike nalazi se i Neveš, drevni bunar za koji predaja tvrdi da već dvije tisuće godina prkosi najtežim hercegovačkim sušama.

Kad se spomenu stećci kod Stoca, većini ljudi prvo na pamet padne Radimlja što je razumljivo. Odmah je uz cestu, uređena je i svi za nju znaju, ali ako odvojite 15-ak minuta i odvezete se nekih 12 kilometara jugozapadno od grada prema Hutovom blatu, doći ćete u Boljune, naselje koje pripada selo Bjelojevići. Tu, zapravo, počinje daleko zanimljivija priča.

Boljuni su po mnogočemu u samom vrhu kad je riječ o srednjovjekovnim nalazištima u Bosni i Hercegovini. Na nekropoli je sačuvano ukupno 269 stećaka, raspoređenih u dvije skupine udaljene nekih 400 metara. 

Među njima su stećci svih oblika, od onih jednostavnih ravnih ploča i klasičnih kamenih sanduka, preko golemih sljemenjaka koji izgledaju poput kamenih kućica s krovom na dvije vode, pa sve do četiri velika uklesana križa.

Ono što ovaj lokalitet čini posebnim je nevjerojatna koncentracija detalja. Ukrašena su čak 92 spomenika, što je preko 34 posto ukupnog broja, a sačuvano je i 19 natpisa na bosančici. Zbog toga se Boljuni smatraju rekordnim i najvažnijim nalazištem srednjovjekovne epigrafije u BiH.

Stolački Michelangelo srednjeg vijeka

Povijesni izvori govore kako je ovdje u 15. stoljeću živjelo vlaško pleme Boljuni, a prostor je bio pravi srednjovjekovni umjetnički i klesarski centar. U to vrijeme većina majstora ostajala je anonimna, ali u Boljunima znamo točna imena ljudi koji su držali djetlo u rukama.

Izdvajaju se dva: dijak Semorad, koji je bio zadužen za pisanje natpisa, i klesarski majstor Grubač.

Grubač nije samo klesao suhoparne blokove, nego se specijalizirao za visoke sanduke i u kamen unio pokret. Njegovi motivi uključuju borbe, mačeve i štitove, ali i prilično neobične prizore poput žene s djetetom u naručju, lava, mitskih životinja koje nalikuju gušterima, te kola u kojem kolovođa jaše jelena.

Sudeći po natpisima, sam Grubač je nakon godina rada pokopan na ovoj istoj nekropoli.

"A se leži dobri junak i čoek"

Na stećku čuvenog vojvode Vlatka Vukovića Kosače, koji je 1388. potukao Osmanlije kod Bileće, Semorad je uklesao jednostavnu i moćnu poruku: "A se leži dobri junak i čoek Vlatko Vuković".

Na drugim pločama nalaze se još osobniji zapisi. Na jednom od njih uklesana je obiteljska priča u kojoj sin po imenu Vuk podiže spomenik svom oca Vlaču Vladisaliću.

Na drugom stećku ostao je zapis dvojice braće, Bogavca i Taraha Boljunovića, koji su za sebe ostavili dirljivu poruku: "Legoh na svojoj plemenitoj Golubači i da je zemlja laka, blaga". Time su prolaznicima jednostavno htjeli poručiti da počivaju u miru na svojoj djedovini, odnosno na obiteljskom posjedu koji se zvao Golubača.

Neveš voda nikad presušila nije

Lokalitet nije vezan samo za srednji vijek, a to potvrđuje i mjesto uz nekropolu gdje se nalazi takozvana Neveš voda, u narodu poznata i kao Grčki bunar.

Riječ je o impresivnom kamenom sabiralištu kišnice izgrađenom od oko 1300 pažljivo složenih kamenih blokova u 20 redova, promjera 10 metara i dubine oko 6 metara. Lokalna predaja tvrdi kako je bunar star čak dvije tisuće godina i da je postojao daleko prije stećaka.

Zanimljivo je kako naziv Neveš dolazi od arhaičnog izraza za nepresušnu vodu, a mještani tvrde kako bunar zaista nikada nije presušio, čak ni za vrijeme najvećih hercegovačkih suša.

Dva kamena grada, dvije različite priče

Godine 2016. Boljuni su, zajedno s Radimljom, uvršteni na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Stolac je time postao jedan od rijetkih gradova u regiji s čak dvjema UNESCO-ovim nekropolama na svom području.

Dok Radimlja "pokupi" većinu turista jer se nalazi na samoj magistrali, Boljuni u selu Bjelojevići ostaju u sjeni. Ipak, posljednjih godina stvari se pomalo mijenjaju.

Čisti se okoliš oko bunara, uređuju se pristupni putevi, a nekropola se polako spaja s lokalnim pješačkim i biciklističkim stazama.

Upravo zbog te zapostavljenosti Boljuni su sačuvali svoj izvorni izgled. Umjesto uređenog kompleksa, dočekuje vas više od dvije stotine stećaka u pravom prirodnom okruženju.

Ukoliko vas put nanese prema Stocu, odvojite malo vremena i skrenite s glavne ceste. Zbilja se isplati.

POVEZANO