Izraz "Reci, Dragička", koji se danas u šali koristi kad god slijedi neka dobra vijest ili trač koji miriše na sreću, ima zanimljivo i gotovo zaboravljeno porijeklo. Iako ga mnogi koriste, rijetko tko zna da potječe iz Beograda 1950-ih godina i da je zapravo nastao iz jednog elitnog “kluba tračeva”.
Prema predaji, sve je počelo s izvjesnom gospođom Dragić, pripadnicom beogradskog visokog društva, poznatom po svojem osebujnom šarmu i — kako se tada govorilo — “hobiju” prenošenja zanimljivih vijesti. Uvijek vedra i omiljena u društvu, Dragić je na duhovit način dijelila svoje anegdote i dogodovštine, koje bi se zatim širile među Beograđanima, uz smijeh i dobro raspoloženje.
S vremenom je nastao svojevrsni “klub tračeva”, čiji su članovi za ulazak morali izgovoriti lozinku: "Kaži, Dragička!"
Ta jednostavna rečenica postala je simbol dobre energije, iščekivanja i veselja. Ljudi bi je govorili kad bi željeli čuti neku zabavnu vijest, a uskoro se proširila i izvan Beograda — po cijeloj regiji.
Zanimljivo je da je današnji oblik izraza, “Reci, Dragička”, nastao zbog simpatične pogreške. Naime, jednom je gospođu Dragić posjetio stranac koji nije znao pravilno izgovoriti slovo “ć”, pa je njezino prezime izgovarao kao “Dragič”. To je prijateljima postalo smiješno, pa su je u šali počeli zvati “gospođo Dragič”, a lozinka se ubrzo promijenila u ono što i danas znamo – “Reci, Dragička”.
Tako je, iz jedne šale i društvene anegdote, nastao izraz koji i desetljećima kasnije izaziva osmijeh — i obično donosi dobru vijest.
