Petar Grašo u Mostaru i Sarajevu u sklopu regionalne turneje

Koncert u Mostaru održat će se 9. listopada 2025. u HD Herceg Stjepan Kosača, dok će se koncert u Sarajevu održati 10. listopada 2025. u Domu mladih.

Ove godine obilježavate 30 godina bogate glazbene karijere. Kada se osvrnete unatrag, koji trenutak biste izdvojili kao prijelomnicu na svom glazbenom putu?

Kad je publika prvi put preuzela pjesmu od mene i zapjevala glasnije od benda, shvatio sam da moje pjesme idu svojim putem, koji više ne mogu zaustaviti. Rane potvrde stizale su i od ljudi uz koje sam odrastao – Oliver me pratio od djetinjstva i davao važne savjete, a susret i dugi rad s Tončijem i Vjekoslavom oblikovali su moj autorski put i donijeli neke bezvremenske pjesme.

Što za Vas osobno znači slavljenička turneja “Volim i postojim” – je li to više putovanje kroz karijeru ili korak prema novim poglavljima?

Oboje. To je zahvalno vraćanje na pjesme koje su obilježile tri desetljeća i, istodobno, početak novog kruga. S publikom prolazim kroz emotivni katalog života, ali u glavi već vrtim nove planove i refrene.

U Mostaru ste uvijek imali vjernu publiku. Što očekujete od ovog koncerta i radujete li se povratku na mostarsku pozornicu u sklopu ove turneje?

Mostar je grad u kojem pjesme vrlo brzo “završe u publici”. Očekujem večer u kojoj će se izmjenjivati energija i emocija, jer je Mostar takav grad.

Ante Odak / Petar Grašo

Mostar je poznat po svojoj posebnoj energiji, a mostarska publika po snažnoj emociji i glasnom pjevanju. Postoji li neka posebna uspomena s nastupa u Mostaru koje se rado sjetite?

Postoji djevojka koja nikada nije propustila nijedan moj nastup u Hercegovini. Prvi put je došla na koncert kada je imala 16 godina, a sada ima 45. Donijela mi je fotografije s gotovo svih nastupa. Bilo je dirljivo gledati kroz te fotografije kako vrijeme prolazi, a ljubav ostaje.

U sklopu regionalne turneje održat ćete koncert i u Sarajevu. Sarajevo je oduvijek imalo poseban status na glazbenoj karti regije. Kako se osjećate kada znate da ćete upravo ovdje obilježiti dio svoje slavljeničke turneje?

Sarajevo nosi posebnu emociju i tradiciju. Jedva čekam 10. listopada u Domu mladih – to je grad u kojem se glazba uvijek pretvori u zajedničko pjevanje.

Postoji li neka anegdota ili uspomena iz prethodnih nastupa u Sarajevu koju i danas rado prepričavate?

Koncert poklon “Sarajevskog kiseljaka” kod Vijećnice ostao mi je urezan po atmosferi – tisuće ljudi pjevaju, a ti osjetiš kako pjesme više nisu tvoje nego zajedničke.

Publika često kaže da se u Vašim pjesmama pronalaze emocije koje ih vraćaju u neka važna razdoblja života. Koliko Vas inspirira činjenica da upravo Vaše melodije i tekstovi već desetljećima prate ljude u posebnim životnim trenucima?

To je najveća privilegija našeg posla – kad shvatiš da su se ljudi zaljubljivali, slavili i tugovali uz tvoje pjesme i da si postao mali dio njihove životne kulise.

Vašem talentu i kreativnosti dive se mnogi. Tko su umjetnici i glazbenici koji Vas inspiriraju?

Odrastao sam uz Beatlese, Stonese, Petera Gabriela, Stinga i velike pop-bendove, puno sam slušao i talijansku pop glazbu. . U autorskom smislu, dugogodišnje partnerstvo s Tončijem imalo je presudnu ulogu. On i ja dišemo kao jedan i raditi glazbu s njim uvijek je kaotičan, kreativan i divan proces.

Kako nastaju nove pjesme u Vašem slučaju i jesu li Vam draži nastupi uživo ili proces stvaranja nečeg novog?

Većina mojih pjesama rađa se za klavirom – melodija, pa riječ, pa aranžman; to je jedan dah. Nekad traje duže nekad se odmota lakše.

Ali bez pozornice proces nije potpun: studio je intima, koncert je smisao.

Kako se odmarate i punite baterije u pauzama između glazbenih projekata?

Najviše u krugu obitelji. Privatnost čuvam jer je imam premalo, a kad sam doma, želim biti suprug i tata – to me vraća u ravnotežu. Imam kuću uz more i brod s kojim lovim ribe i odlazim na izlete s obitelji u usamljene uvale. Izbjegavam gužve i napajam se tišinom i morem.

Teško je izbrojiti sve nagrade, hitove i rasprodane dvorane. Što Vas i dalje pokreće da pišete, stvarate i izlazite na pozornicu s jednakim žarom?

Publika. Svaki put kad se svjetla ugase i čujem vrisak i zbor iz dvorane, znam zašto ovo radim.

Imate li neki mali ritual pred izlazak na pozornicu, nešto što Vam pomaže da se potpuno povežete s publikom?

Zatvorim vrata garderobe na minutu tišine, zahvalim na svemu i s bendom se pogledom dogovorim da tu večer damo sve kao i uvijek. Natočimo svi po jedan Jack Daniel’s, to nam je ritual. Nazdravimo i krećemo na stage.

I za kraj, nakon tri desetljeća uspješne karijere, gdje se vidite u narednim godinama i što nam novo pripremate?

Vidim se točno ovdje – u pjesmama koje tek nastaju i u susretima s publikom širom regije. “Volim i postojim” nastavlja se Mostarom i Sarajevom ove jeseni, slijede koncerti u cijeloj regiji, a paralelno pripremam i novu glazbu. Kod mene mirovanje nije opcija.

Dugoročno, želim raditi muziku koja me raduje, surađivati s najboljim ljudima od kojih mogu učiti i svirati lijepe koncerte svuda gdje je moja muzika ostavila trag.