Od 2003. do danas: Isti programeri više od dva desetljeća grade jedan od najrealističnijih simulatora letenja

Na jednoj od posljednjih stranica starog priručnika za Digital Combat Simulator nalazi se nešto što većina igrača vjerojatno nikada nije pročitala – popis programera. Imena ljudi koji su radili multiplayer, avioniku, umjetnu inteligenciju, modele leta, grafiku i sustave zrakoplova. Kada se taj popis usporedi s mnogo novijim izdanjima DCS-a, pojavljuje se zanimljiv detalj: neka od istih imena ondje su i više od dvadeset godina poslije.

Dmitry Baikov, Maksim Zelensky i Alexander Oykin pripadaju skupini programera čiji se rad može pratiti od vremena kada DCS kakav danas poznajemo zapravo još nije ni postojao.

Njegovi temelji nastajali su kroz Lock On: Modern Air Combat, objavljen 2003. godine, zatim Flaming Cliffs i konačno DCS: Black Shark, kojim je 2008. započela serija Digital Combat Simulator.

Od Lock Ona do današnjeg DCS-a

Dmitry Baikov bio je dio ekipe već na originalnom Lock Onu. Među njegovim zaduženjima bili su mrežni dio igre, instalacijski sustav i grafičko korisničko sučelje.

Kako se simulator razvijao, mijenjala se i njegova uloga. Na DCS: Black Sharku Baikov je radio na sustavu simulatora i multiplayeru, a njegovo se ime kasnije veže i uz zvučni engine.

U novijim potpisima Eagle Dynamicsa ponovno se pojavljuje uz gotovo isti dio tehnologije: sustave, multiplayer i sound engine.

To je kontinuitet duži od dva desetljeća.

Baikov je pritom jedan od rijetkih ljudi iz stare ekipe koji je ostao vidljiv i samoj DCS zajednici. Pod nadimkom ''c0ff'' godinama je sudjelovao na službenom forumu, odgovarajući na izrazito tehnička pitanja o engineu, mreži, zvuku i radu simulatora.

Zanimljivo je da je Baikov i glazbenik. Upravo je on napisao glazbu za Flaming Cliffs 2, ali je istodobno bio jedan od ljudi koji su razvijali dijelove enginea na kojem će kasnije izrasti DCS World.

Čovjek iza modela leta

Maksim Zelensky imao je sasvim drukčiji posao. Njegovo ime nalazi se već u Lock On: Modern Air Combata, gdje je radio na umjetnoj inteligenciji zrakoplova i modelima leta. U Flaming Cliffsu njegova je uloga vezana uz Advanced Flight Dynamics, a kod DCS: Black Sharka uz zrakoplove, AI, dinamiku leta i model oštećenja.

To su upravo područja po kojima je DCS tijekom godina stekao reputaciju jednog od najdetaljnijih borbenih simulatora dostupnih civilnim korisnicima.

Zelensky se pojavljuje i mnogo kasnije, primjerice u razvoju Yak-52, ponovno uz modele zrakoplova, umjetnu inteligenciju, dinamiku leta i oštećenja.

Isto ime nalazi se i među programerima u novijim službenim opisima Eagle Dynamicsa.

Od avionike do senior programera

Alexander Oykin, u nekim starijim dokumentima zapisan kao Oikin, još je jedan primjer neobično dugog kontinuiteta.

U Flaming Cliffsu 2005. bio je zadužen za avioniku. Tri godine poslije ponovno ga nalazimo među programerima Black Sharka, također na avionici i sustavima zrakoplova.

Godinama kasnije njegov se položaj mijenja. Na DCS Yak-52 naveden je kao senior programmer, a u novijim inačicama Eagle Dynamicsa ponovno nosi istu funkciju.

Drugim riječima, ljudi koji su programirali avioniku, multiplayer i modele leta u vrijeme kada su današnji višemonitorski cockpit setupi, VR kacige i kućni HOTAS sustavi izgledali gotovo egzotično, sudjelovali su i u razvoju generacije DCS-a koja ih danas koristi.

Stara fotografija Eagle Dynamics razvojnog tima iz razdoblja Lock On: Modern Air Combat, objavljena u priručniku iz 2003. godine

Mali tim iza velikog simulatora

Stari podaci ujedno pokazuju koliko je jezgra tadašnje ekipe bila mala. Na fotografiji jednog od priručnika nalazi se svega desetak programera. Dmitry Baikov radio je sustav, multiplayer i zvuk, Ilya Belov korisničko sučelje, kartu i kontrole, Nikolay Brezin efekte dima i formate modela, Maksim Zelensky zrakoplove, AI, modele leta i oštećenja, Andrey Kovalenko umjetnu inteligenciju i oružje, Ilya ''Dmut'' Levoshevich vozila i brodove, Alexander Oykin avioniku, dok su ostali bili raspoređeni na grafiku, efekte i razvojne alate.

Iz te relativno male programerske jezgre nastao je sustav koji danas obuhvaća desetke detaljno modeliranih zrakoplova i helikoptera, velike zemljopisne karte, kopnene i pomorske jedinice, dinamičke sustave, virtualnu stvarnost i multiplayer okruženje u kojem istodobno može sudjelovati velik broj igrača.

Naravno, današnji DCS razvija mnogo veći broj ljudi, a tijekom dva desetljeća kroz Eagle Dynamics prošle su brojne generacije programera, dizajnera i testera.

No pogled na stare i nove podatke pokazuje nešto što je u industriji videoigara prilično rijetko.

DCS nije projekt koji je nekoliko puta iznova napravljen pod istim imenom. U njegovu kodu postoji očita razvojna linija koja vodi od Lock Ona iz 2003., preko Black Sharka iz 2008. i prvih verzija DCS Worlda, sve do današnjeg simulatora.

A dio ljudi koji je tu liniju počeo crtati prije više od dvadeset godina još je ostao uz nju.